BOTIĆ, LUKA (22. 1. 1830, Split - 22. 8. 1863, Đakovo).
Sin siromašne pučke težačke obitelji; u splitskom sjemeništu završio gimnaziju na talijanskom jeziku (1849); u Zadru studirao teologiju; zadojen narodnosnim preporodnim idejama on (1851) bježi u Bosnu te preko Srbije u Zagreb (1852).
Obavlja niže tiskarske poslove u Gajevoj tiskari, a preporukom braće Brlić postaje Strossmayerov službenik u Đakovu.
Postojan značaj, slobodarski i pjesnički zanesen, odbio prisegnuti na vjernost caru, pa 1860. morao napustiti službu.
Godine 1861. izabran zastupnikom hrvatskoga Sabora; politička uvjerenja izrazio u znamenitom govoru o potrebi sjedinjenja Hrvatske.
Živeći u siromaštvu, poljuljan pomorom u obitelji, shrvan tuberkulozom, umire u Đakovu.
U književnosti nastupio uspješno, 1854. u ˝Nevenu˝, stihovanom pripoviješću Pobratimstvo te proznom Dilber Hasan, nakon čega objavljuje još dva spjeva: Bijedna Mara (1861) i Petar Bačić (1862).
U tursko-hajdučkoj tematici napustio je crno-bijelu muslimansko-kršćansku opoziciju pri karakterizaciji likova, a narodnim deseteračkim stihom ostvario i svježih lirskih fragmenata.
Osnivač hrvatskoga romantičnog epa.
DJELA: - Biedna Mara, Zagreb, 1861; - Petar Bačić, Osijek, 1862; - Pjesme. Pobratimstvo - Biedna Mara -Petar Bačić. Zagreb, 1885; - Dilber Hasan, Split, 1930;
- Djela, Zagreb, 1949; Izabrana djela, PSHK, knj. 35, Zagreb, 1973.