Jozo Kljaković

Jozo Kljaković (Solin, 10. ožujka 1889. - Zagreb, 1. listopada 1969.), hrvatski slikar.

Studirao je na akademiji u Pragu (kod Vlaha Bukovca, 1908.), zatim na Instituto delle belle arti u Rimu, te kod F. Hodlera u Ženevi (1917), fresko slikarstvo kod M.Lenoirea u Parizu 1920.
Bio je profesor na ALU u Zagrebu (1921. - 1943.), gdje je predavao zidno i dekorativno slikarstvo.
Za vrijeme NDH Kljaković je zatvoren u Zagrebu od strane Ustaša.
Jedno vrijeme provodi u zatvoru na Savskoj cesti gdje je bio zatvoren zajedno sa Ivanom Meštrovićem a zatim je u kućnom pritvoru.
Godine 1943. odlazi u političku emigraciju u Rim, a 1947. u Buenos Aires.
U Rim se vraća 1958. gdje slika poznate freske u zgradi Zavoda sv. Jeronima.
Potom se vraća u Zagreb 1968. godine, te godinu kasnije umire.

Motivi su mu religijski i zavičajni, a slikao je i portrete istaknutih ličnosti.
Naslikao je ciklus od 14 fresaka u crkvi Sv. Marka u Zagrebu, u župnim crkvama u Vranjicu i Dobroti, u memorijalnoj crkvi u Biskupiji kod Knina, te u Trgovačko-obrtničkoj komori (s O.Mujadžićem) i Gradskoj vijećnici u Zagrebu.
Bavio se i karikaturom, plakatom i ilustriranjem knjiga.
U emigraciji je također pisao suvremenu prozu (djelo ˝U suvremenom kaosu˝, Buenos Aires 1952.). Izlagao je na mnogim skupnim izložbama u domovini i inozemstvu.
Svoju kuću i djela 1969. g. darovao je gradu Zagrebu.