Ivo Zalar

Rođen je u podravskom selu Kalinovcu pokraj Đurđevca, gdje je završio osnovnu školu.
U Zagrebu je završio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju te diplomirao jugoslavistiku i engleski jezik i
književnost na Filozofskom fakultetu.
Magistrirao je s temom Dječji roman u hrvatskoj književnosti, a doktorirao obranivši disertaciju Suvremena hrvatska dječja poezija.
Radio je kao nastavnik hrvatskoga i engleskoga jezika u osnovnim i srednjim školama.
Od 1970. godine radio je na Pedagoškoj akademiji (danas Učiteljski fakultet), gdje je više od dvadeset godina predavao Dječju književnost te Filmsku i RTV kulturu studentima predškolskog odgoja i razredne nastave.

Svoju odgojno-izobrazbenu i znanstvenoistraživačku djelatnost usmjerio je na područje dječje književnosti.
Utemeljio je poetiku suvremenoga hrvatskog dječjeg romana te hrvatske poezije za djecu.
Začetnik je periodizacije ovih književnih vrsta i njihova postavljanja u europski književni kontekst.
Afirmirao je i promicao stvaralaštva nekih od najvrjednijih dječjih književnika u nas.
Pisac je čitanki, priređivač izdanja popularnih svjetskih književnika, hrvatskih liričara i hrvatskih dječ-
jih pisaca, prevoditelj i urednik.
Napisao je osam knjiga kao samostalni autor i tri u suautorstvu.
Sudjelovao je na stručnim i znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu te objavljivao radove u zbornicima, časopisima i novinama.
Napisao je više od stotinu recenzija, uredio je, opremio te popratio pogovorima i predgovorima pedesetak knjiga.
Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Umjetnost i dijete.
Bio je u povjerenstvu za dodjelu Nagrade Ivana Brlić-Mažuranić, za natječaj Lijepa si, zemljo moja
te član savjeta časopisa Smib.
Bio je član prosudbenog povjerenstva za procjenjivanje dječjih radova na Lidranu, kao i na recitalu suvremenoga kajkavskog pjesništva Dragutin Domjanić.
Kao sudionik i organizator Lovrakovih dana kulture ustanovio je dodjelu Državne nagrade Mato Lovrak za najbolji dječji roman suvremenoga hrvatskog pisca za proteklu godinu.
Godinama je radio i kao predavač na seminarima za stručno usavršavanje učitelja pripadnika hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu u organizaciji Ministarstva prosvjete.

Za taj rad dobio je 1998. i Spomenicu za osobit doprinos u promicanju kulture i znanosti budimpeštanskih Hrvata.
Bio je i član prosudbenog povjerenstva na smotrama dječjega filmskog stvaralaštva.
Pridonio je razvijanju filmske kulture voditelja filmskih družina u školama pa tako i obrazovanju najmlađih putem stvaralačkog rada na filmu.
Održao je mnoštvo predavanja na okruglim stolovima iz metodike filmske kulture.
Sudjelovao je kao predavač i na revijama dječjih amaterskih filmova te surađivao s Kino savezom Hrvatske.
Držao je predavanja na međunarodnim skupovima organizacije Film und Jugend u Ludwigshafenu, potom u Švedskoj, Finskoj, Mađarskoj i drugdje.
Dobitnik je godišnje Nagrade Ivan Filipović 1992. za područje visokog školstva.
Bio je član Društva hrvatskih književnika, Društva svetog Jeronima, Hrvatske sekcije IBBY-ja (Međunarodno vijeće za dječju knjigu), Hrvatskoga filološkog društva i drugih organizacija.
Godinu i šest mjeseci (1992. - 1993.) obnašao je posao pomoćnika ministra prosvjete za osnovno školstvo i predškolski odgoj.
Često je odlazio na teren da bi ustanovio stvarnu situaciju u školama i vrtićima u manjim sredinama te uspostavio osobne kontakte s tamošnjim zaposlenicima i djecom.
Na tom je zaposlenju umirovljen 1. siječnja 1994. godine.
Tijekom šesnaest godina rada na osnovnim i srednjim školama učenicima je posvećivao i svoje slobodno vrijeme odvodeći ih na sportske i kulturne priredbe, održavajući s mnogima prijateljske veze i nakon odlaska na drugo radno mjesto.
Kao profesor bio je omiljen i među studentima, jer su voljeli njegova zanimljiva i duhovita predavanja, a k tome se uvijek zauzimao za njihova prava i potrebe. Kolege s kojima je radio pamtit će ga kao druželjubivog, duhovitog i kreativnog čovjeka.