Pär Fabian Lagerkvist (Växjö, 23. svibnja 1891. - Stockholm, 11. srpnja 1974.), švedski književnik.
Vrlo rano se suprotstavlja obiteljskoj religioznosti i prihvaća vjeru u svijet budućnosti, te objavljuje svoje prve oporbenjačke tekstove i po idejama i po izboru.
U kritičko-teorijskim radovima napada izrođeni naturalizam, zahtijevajući od književnosti jednostavnost folklorne predaje.
Uzor su mu neposrednosti i sažetost Biblije, Kurana, sjevernjačkih saga i stare egipatske lirike.
Prvi je švedski ekspresionist, u pjesmama i dramama izražava kaotični svijet iz doba Prvoga svjetskog rata, oslanjajući se na djela kasnog Strindberga.
U međuratnom razdoblju u njegovo djelo probijaju i svjetliji tonovi, koji se 30-ih godina ponovno pomračuju, kada Lagerkvist nastupa kao oštar borac protiv diktature i nečovječnosti.
Godine 1933. kada Hitler dolazi na vlast, Lagerkvist piše ˝Krvnika˝, djelo koje je nedvojben protest protiv nasilja.
Neprestano obuzet problemom zla, u svojoj najznačajnijoj prozi ˝Patuljak˝, predstavlja utjelovljenje svih negativnih ljudskih značajki, pa pomoću likova renesanse, simbolizira moderna stanja.
Godine 1951. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.
Djela
˝Željezo i ljudi˝,
˝Vječiti smiješak˝,
˝Okrutne priče˝,
˝Baraba˝,
˝Sibila˝,
˝Hodočasnik na moru˝,
˝Posljednji čovjek˝,
˝Čovjek bez duše˝,
˝Pobjeda u tmini˝