Par Lagerkvist

Pär Fabian Lagerkvist (Växjö, 23. svibnja 1891. - Stockholm, 11. srpnja 1974.), švedski književnik.

Vrlo rano se suprotstavlja obiteljskoj religioznosti i prihvaæa vjeru u svijet buduænosti, te objavljuje svoje prve oporbenjaèke tekstove i po idejama i po izboru.
U kritièko-teorijskim radovima napada izroðeni naturalizam, zahtijevajuæi od književnosti jednostavnost folklorne predaje.
Uzor su mu neposrednosti i sažetost Biblije, Kurana, sjevernjaèkih saga i stare egipatske lirike.
Prvi je švedski ekspresionist, u pjesmama i dramama izražava kaotièni svijet iz doba Prvoga svjetskog rata, oslanjajuæi se na djela kasnog Strindberga.

U meðuratnom razdoblju u njegovo djelo probijaju i svjetliji tonovi, koji se 30-ih godina ponovno pomraèuju, kada Lagerkvist nastupa kao oštar borac protiv diktature i neèovjeènosti.
Godine 1933. kada Hitler dolazi na vlast, Lagerkvist piše ½Krvnika½, djelo koje je nedvojben protest protiv nasilja.
Neprestano obuzet problemom zla, u svojoj najznaèajnijoj prozi ½Patuljak½, predstavlja utjelovljenje svih negativnih ljudskih znaèajki, pa pomoæu likova renesanse, simbolizira moderna stanja.
Godine 1951. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Djela
½Željezo i ljudi½,
½Vjeèiti smiješak½,
½Okrutne prièe½,
½Baraba½,
½Sibila½,
½Hodoèasnik na moru½,
½Posljednji èovjek½,
½Èovjek bez duše½,
½Pobjeda u tmini½