Banner
Biskupijska knjižnica Varaždin

Momo Kapor

Momo Kapor
Momčilo Kapor
Rođen: 08.04.1937. Wikipedia
(Sarajevo, BA)
Umro: 03.03.2010.
Opis:Srpski slikar, književnik i novinar
Izvor:Wikipedia

Momčilo Kapor, poznat i kao Momo Kapor (Sarajevo, 8. travanj 1937 – Beograd, 3. ožujak 2010), bio je srpski slikar, književnik i novinar.

Rođen je u Sarajevu 1937. godine.
Diplomirao je slikarstvo 1961. godine na beogradskoj Akademiji likovnih umetnosti u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića.
Objavio je veliki broj naslova, romana i zbirki priča.
Autor je i velikog broja dokumentarnih filmova i televizijskih emisija, a po njegovim scenarijima snimljeno je nekoliko dugometražnih filmova (Bademi s onu stranu smrti, Banket (film), Valter brani Sarajevo, Džoli džokej, Kraj vikenda).
Romani Una i Knjiga žalbi doživeli su ekranizaciju.
Prevođen je na francuski, njemački, poljski, češki, bugarski, mađarski, slovenački i švedski jezik.

Dobrica Cosić u svojoj knjizi „Prijatelji“, na stranica 276 i 277 ovako opisuje djetinstvo i mladost Mome Kapora, na osnovu razgovora koji je sa njim vodio studenog 2002. godine.
„Trinaestog aprila 1941. Nemci su bombardirali Sarajevo i pogodili zgradu ispod Trebenica u kojoj se bila skolnila Momcilova majka sa četvorogodišnjim sinčićem.
U srusenoj kuci svi su bili mrtvi.
Momina majka je svojim telom spasla sina.
Dječak se nekako izvukao iz ruševina, zakukao, pa zanemeo nad užasom, ne znajući kuda će.
Našao ga je neki Rus, emigrant, doktor, sažalio se na njega i poveo ga u svoj stan.
Prisvojio ga je, nije imao djete.
Negovao ga je, volio, zatrpavao igračkama da zaboravi majku i u bijelom mercedecu ga vozio po Sarajevu.
Dečko je znao da mu je ime Momčilo, prezime nije znao.
Prezime mu je dao dobar čovjek Rus, krstio ga je Momčilo Hercegnovac.
Poslije godinu dana života kod dobrog čovjeka, Momčilo Hercegovac se razbolio od šarlaha, pa ga je spasitelj odnio u sarajevsku bolnicu.
Tu ga je pronasla majčina tetka koga ga je godinu dana tražila po Sarajevu, obavještena od nekog da je „jedno dijete izašlo iz srusene kuće, odakle ga je neki čovjek poveo sa sobom“.
Kada je ozdravio od šarlaha, baba ga je odvela u svoju kuću i brinula se o njemu.
Za Momčila Hercegovac brinuo je i Rus, koji se pridružio vlasovcima–saradnicima Njemaca, često ga posjećujući s poklonima.
Otac, koji je po povratku iz zarobljeništva, kao bankarski stručnjak, postavljen u Ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu, zbog patriotske savjesti i odgovornosti tek godinu dana poslije rata došao u Sarajevo da vidi sina.
Prema sinu se odnosio patrijahalno strogo i sve do smrti bio nezadavoljan što mu se sin posvetio slikarstvu i knjževnosti, socijalnoj i životnoj neizvjesnosti“

Umro je u Beogradu 3. ožujka 2010. godine na Vojno-medicinskoj akademiji.

Spisak dela Mome Kapora
Foliranti, 1975.
Provincijalac, 1976.
Ada, 1977.
Lanjski snegovi, 1977.
Hej, nisam ti to pričala, 1978.
Zoe, 1978.
Beleške jedne Ane (hronika u 26 glava), 1978.
Skitam i pričam: putopisni dnevnik, 1979.
101 priča, 1980.
Una: ljubavni roman, 1981.
Onda, 1982.
Sentimentalno vaspitanje, 1983.
Knjiga žalbi, 1984.
011-Istok-Zapad, 1990.
Halo, Beograd, 1990.
Dama skitnica i off priče, 1992.
Zelena čoja Montenegra, 1992.
Blokada 011, 1992.
100 nedelja blokade, 1994.
Lero – kralj leptira, 1995.
Poslednji let za Sarajevo, 1995.
Hronika izgubljenog grada, 1996.
Od sedam do tri, 1996.
Smrt ne boli: priče iz poslednjeg rata, 1997.
Najbolje godine i druge priče, 1997.
Ivana, 2001.
Legenda o Taboru, 2002.
Sanja, 2003.
Čuvar adrese
Dosije Šlomović
Konte
Lep dan za umiranje
Ljubavne priče
Samac
Uspomene jednog crtača
Eldorado
Putopis kroz biografiju
A Guide to the Serbian Mentality

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Wikimedia,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.
Ako objavljena slika nije u skladu s autorskim pravima, javite nam kako bi je mogli ukloniti.