Rođen je u Loboru kod Zlatara 23. rujna 1876. godine, a umro je u Zagrebu 2. lipnja 1924. godine.
Osim u Zagrebu, prvi i četvrti razred Gimnazije pohađao je u Varaždinu (1890. i 1894.), preparandiju je završio u Osijeku, a kao učitelj službovao je u Zagorskim Selima, Kovačevcu, Dugom Selu, Brinju i Karlovcu.
U Karlovcu je uređivao Glasnik Odbora narodnog vijeća (1918), a od 1919. pa do smrti bio je tajnik Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
Uz pripovijetke i putopise objavljivao je povremeno feljtone i stručne pedagoške članke.
Njegova Sabrana djela (u dva sveska) objavljena su 1943. godine u Zagreb.
Franjo Horvat-Kiš je zanimljiv i osebujan pripovjedač, što je posebno iskazao u zbirkama svojih novela Ženici (1902), Zašto (1908) i Nasmijani udesi (1918), u kojima oslikava svijet malih, obespravljenih ljudi svoga doba, izoliranih od društva, ali bogata emocionalnog života.
Posebno su mu vrijedni i putopisi, u kojima opisuje svoja putovanja od Zagreba do Carigrada (Viđeno i neviđeno, 1919) i po Istri (Istarski puti), također iz 1919. godine.