Banner
Biskupijska knjižnica Varaždin

Fran Miklošič

Fran Miklošič
Rođen: 29.11.1813. Wikipedia
(Luttenberg, AT)
Umro: 07.03.1891.
Opis:Slovenski filolog i lingvista
Izvor:Wikipedia

Fran Miklošič (njem. Franz von Miklosich; 29. studeni 1813. – 7. ožujak 1891) je bio slovenski filolog i lingvista.

Miklošič je rođen u štajerskom selu Radomerščak blizu grada Ljutomera, koje je tada pripadalo Austrijskom Carstvu.

Doktorirao je filozofiju je na Sveučilištu u Gracu i neko vrijeme je tamo radio kao profesor filozofije.
Godine 1838. je prešao na Sveučilište u Beču gdje je stekao titulu doktora pravnih nauka.
Tijekom svojih studija na njega su utjecali radovi slovenačkog filologa i lingviste Jerneja Kopitara.
Napustio je pravo i i posvetio je veći dio svog života proučavanju slovenskih jezika.

Godine 1844. se zaposlio u Carskoj biblioteci u Beču, gde je ostao do 1862. Miklošiš je 1844. objavio kritiku knjige Franca Bopa Uporedna gramatika (nem. Vergleichende Grammatik), što je skrenulo pažnju bečkih akademskih krugova.
Ova publikacija je pokrenula dugi niz radova, u kojima je Miklošič pokazao veliku stručnost.
Njegovi radovi su doveli do revolucije u proučavanju slovenskih jezika.
U Proleću naroda 1848. Miklošič je aktivno sudjelovao u Slovenačkom nacionalnom pokretu.
Bio je predsjednik političkog udruženja „Slovenija“ koji su osnovali slovenački studenti koji su studirali u Gracu i Beču.
Uz Matiju Majara bio je jedan od autora koji su razradili ideju o Ujedinjenoj Sloveniji.
Nakon neuspjeha revolucionarnih zahteva, Miklošič se posvetio samo akademskim aktivnostima.

Miklošič je 1849. postavljen za šefa tek osnovane katedre za slovensku filologiju Sveučilištu u Beču i ostao je na to mjestu do 1886.
Postao je član Bečke akademije, koja ga je izabrala za sekretara svog povijesnog i filozofskog odsjeka.
Njegovi brojni radovi su se nisu ticali samo slovenskih jezika, već i rumunskog, albanskog, grčkog i jezika Roma i Sinta.

Uz Vuka Karadžića, Đuru Daničića, Dimitrija Demetera, Ivana Mažuranića i Ivana Kukuljevića bio je potpisnik Bečkog književnog dogovora 1850. godine o zajedničkom književnom jeziku Srba i Hrvata.
Bio je član Srpske kraljevske akademije.

Bibliografija
Lexicon linguae slovenicae veteris dialecti, 1850 (i 1862-65 kao Lexicon Palaeoslovenico-graeco-latinum)
Vergleichende Grammatik der slaw. Sprachen, 4 Bde., 1852-75
Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosniae, Ragusii, 1858
˝Die Bildung der slavischen Personennamen˝, 1860
Etymolog. Wörterbuch der slaw. Sprachen, 1886
Über die Mundarten und Wanderungen der Zigeuner Europas, 12 Tle., 1872-80.

Njegova zbirka ćirilskih izvora, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosniae, Ragusii, objavljena u Beču 1858, a kasnije preštampana i u Gracu 1964. godine, i danas predstavlja izuzetno korisnu hrestomatiju bosanskih srednjovjekovnih izvora.

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Google,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.