Jakov Bašić

Rodio se 3. listopada 1903. u Tomislavgradu.
U rodnom gradiću završava pučku školu, a gimnaziju na Širokom Brijegu.
Otišao je u vojnu školu i postao jugoslavenskim kraljevskim oficirom.
Od 1926. do proglašenja šestosiječanjske diktature živi u Beogradu, a onda se vraća u Zagreb kao čvrsti pripadnik Hrvatske Seljačke Stranke.

Boreći se za prava radnika, tu s prijateljima osniva sindikalni Savez hrvatskih privatnih namještenika. Nastupaju protiv marksističkih sindikata, te prvi uvode osmosatno radno vrijeme.
Za vrijeme Banovine Bašić je imenovan vijećnikom grada Zagreba.
U travnju 1940. pokreće glasilo Saveza, tjednik ˝Pravicu˝, za urednika kojeg uspijeva dobiti Tina Ujevića, a za suradnika Stanislava Šimića.

Dolaskom NDH Savez biva raspušten, njegove poslove preuzima novoosnovano Ministarstvo Udružbe, a ˝Pravica˝ prestaje izlaziti.
Nešto kasnije će ministri Lorković i Budak nagovoriti Bašića da ode na dužnost u Hrvatsko poslanstvo u Berlin, i da kao specijalni ataše preuzme brigu za tadašnjih četvrt milijuna hrvatskih radnika u Njemačkoj.

Nakon nekoliko godina tipične europske sudbine hrvatskih političkih izbjeglica u poraću, godine 1949. stiže u Kaliforniju, u San Francisco.
Tu s drugim Hrvatima organizira kupnju prostorija za ˝Hrvatski dom˝, koji postaje stjecištem hrvatskoga društveno-političkog života.
Posebno se zauzimao za preobrazbu politike Hrvatske bratske zajednice, pa je stoga promicao ulazak državotvornih Hrvata u nju.

Bašić je umro 9. lipnja 1987. u Mill Valley, u Kaliforniji.

Pisao je novinske članke, ali i pjesme, pripovijetke, te jedan roman.

Surađivao je u ˝Zajedničaru˝, ˝Hrvatskom glasu˝ i u kalendarima HSS-a.

Pojedinačno su mu objavljene dvije knjige:
- Hrastov čvor - vitez divljine (roman), San Francisco 1969.
- Astro Lirika (pjesme), San Francisco 1988.