Hideki Yukawa (Jukava Hideki, Tokio, Japan, 23. siječnja 1907. – Kjoto, Japan, 8. rujna 1981.) bio je japanski teorijski fizičar i prvi Japanac koji je dobio Nobelovu nagradu.
Jukava je rođen u Tokiju u Japanu.
Nakon što je 1929. diplomirao na Carskom sveučilištu u Kjotu, još je četiri godine ostao tamo kao predavač.
Nakon diplome, zainteresirao se za teorijsku fiziku, posebno za teoriju elementarnih čestica. 1932. oženio se sa Sumi s kojom je dobio dva sina, Harumija i Takaakija. 1933. godine postao je asistent na Sveučilištu u Osaki.
1935. objavio je svoju teoriju o mezonima, koja je objasnila interakciju protona i neutrona, te je značajno utjecala na istraživanje elementarnih čestica. 1940. je godine postao profesor na Sveučilištu u Kjotu. 1940. je osvojio Carsku nagradu Japanske akademije. 1949. je postao profesor na Sveučilištu Columbia, a iste je godine osvojio i Nobelovu nagradu za fiziku, nakon što su Cecil Frank Powell, Giuseppe Occhialini i César Lattes otkrili pion kojeg je Jukava predvidio 1947.
Jukava je radio i na teoriji K-zahvata.
Jukava je 1953. postao prvi predsjednik Instituta Jukava za teorijsku fiziku.
Od Sveučilišta u Parizu primio je doktorat, honoris causa, postao je počasni član Kraljevske akademije u Edinburghu, Indijske akademije znanosti, Međunarodne akademije filozofije i znanosti i Pontificie Academie Scientarum.
Bio je urednik Napretka teorijske fizike, a objavio je i radove Uvod u kvantnu mehaniku (1946.) i Uvod u teoriju elementarnih čestica (1948.).
1955. pridružio se desetorici vodećih znanstvenika i intelektualaca u potpisivanju Russell-Einsteinovog manifesta kojim su pozvali na nuklearno razoružanje.
Solo violinistica Diana Jukava rođakinja je Hidekija Jukave.