Banner
Biskupijska knjižnica Varaždin

Josip Rukavina

Josip Rukavina
Josip ˝Josipovič˝ Rukavina
Rođen: 30.04.1892. Wikipedia
(Hrvatsko Selo, HRV)
Umro: 03.03.1972.
Opis:Pisac
Jezik:hrv
Izvor:http://www.matica.hr/hr/341/josip-josipovic-rukavina-21007/

Josip Rukavina (Hrvatskom Selu kraj kupališta Topusko 30. travnja 1892. - Zagreb, 3. ožujka 1972.)

Prema Josipovu zapisu, pradjed njegova oca Josipa, Martin, doselio se je iz Trnovca kraj Gospića, gdje su se Rukavine bili nazivali pl.
Vidovgradski, prema staroj kuli Vidovac kraj Karlobaga.
Majčini su predci kao biskupovi kmetovi bili preseljeni iz Turopolja.
Otac Josip (6. listopada 1866-7. siječnja 1938) radio je kao bilježnik, a majka Marija (13. srpnja 1869-14. siječnja 1950) rođena Kapac, brinula se je za Josipa, sestru Baricu i brata Tomislava.
Josip je završio učiteljsku školu s odličnim uspjehom 1911. u Petrinji, a 1913. položio je i učiteljski praktični ispit, također s odličnim.
Služio je kao učitelj osnovne škole u Vališselu (kraj Cetingrada), Bučičkom Taborištu (kraj Gline) i Nijemcima (kraj Vinkovaca).
Nedugo pošto je počeo raditi u Starim Jankovcima (kraj Vukovara) i zaručio se, izbio je Prvi svjetski rat pa je Rukavina zavojačen u austrougarsku vojsku u 96. pješačku pukovniju i poslan na istočnu frontu u Karpate.
Ondje su ga ubrzo nakon toga Rusi zarobili.
Zarobljenicima su ruski časnici odmah oduzeli satove (a valjda i druge predmete od vrijednosti), ali su im, gladnima, obični ruski vojnici dali svoga kruha.
Josipu se taj prvi susret s Rusima usjekao u pamćenje a možda i objašnjava njegovu trajnu naklonost prema Rusima nižih društvenih slojeva.
Josip je potom poslan u zarobljeništvo u Omsk u Sibir, gdje je proveo sedam godina.
O svojem iskustvu zarobljeništva u Sibiru opširno je pisao u nekoliko knjiga koje je poslije objavio.
Sve njih prožima Josipova snažna ljubav prema sibirskim ljudima i sibirskome kraju, prožeta blagom melankolijom i pokrivena prašinom vremena koje ga je odvojilo od njih.

Rukavina se ujesen 1921. godine upisao u niži tečaj Više pedagoške škole u Zagrebu te je 1924. položio diplomski ispit.
Potkraj 1923. postao je upraviteljem Građanske škole u Dobanovcima kraj Zemuna a od 1925. radio je kao nastavnik na Građanskoj školi u Slavonskom Brodu.
Kada se je uz Višu pedagošku školu u Zagrebu osnovala Građanska škola kao vježbaonica (u Draškovićevoj ulici), postavljen je ondje 1926. godine za nastavnika.
Na tom je poslu ostao do 1933, kada je postao i ravnatelj te na toj dužnosti ostao do 1945.
Pedagog i hrvatski omladinski pisac, ili »umirovljeni umjetnik-književnik« kako sam sebe naziva u Bilješkama, Josip Rukavina poginuo je u automobilskoj nesreći 3. ožujka 1972. u Zagrebu.
Njegova je žena Otilija umrla prije, a i njihova najstarija kći Mira (kojoj je posvetio knjigu Sibirski suncokreti) umrla je kao djevojčica.
Kći Zdenka umrla je sredinom 2005, a potkraj iste godine umrla je i kći Nada.
Među živima nije ni sestra Barica, čija je kći bila supruga također dječjeg i omladinskog pisca Mate Lovraka.
Brat Tomo, dugogodišnji u svojoj generaciji omiljeni učitelj i orguljaš, živio je i radio u Glini.

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Wikimedia,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.
Ako objavljena slika nije u skladu s autorskim pravima, javite nam kako bi je mogli ukloniti.