Andrija Mohorovièiæ

Andrija Mohorovièiæ roðen je 23. sijeènja 1857. u Voloskom kraj Opatije, u Hrvatskoj. Otac mu Andrija potjeèe iz Rukavca u Istri. Bio je po zanimanju kovaè sidara. Majka Marija Pošèiæ rodom je iz Opatije. Umrla je ubrzo nakon Andrijinog roðenja.
Osnovnu je školu završio u Voloskom. Gimnaziju je polazio u Rijeci, gdje je 1875. položio i ispit zrelosti s odlikom.
U dobi od 15 godina govorio je tri strana jezika: engleski, francuski i talijanski.
Kasnije je nauèio i njemaèki, èeški, te latinski i starogrèki.

U Pragu se upisao na studij matematike i fizike na Filozofskom fakultetu, te je studirao od 1875. do 1878. godine.
Jedan od profesora mu je bio Ernst Mach, glasoviti fizièar.
Kao student u Pragu bio je tajnik Društva hrvatskih studenata »Hrvat«.
Nakon završenog studija predavao je kao namjesni uèitelj na gimnaziji u Zagrebu (1879–1880.). Poslije toga premješten je na realku u Osijeku.
Od 1. studenoga 1882. premješten je na nautièku školu u Bakru na svoje traženje.
U Bakru je službovao kao pravi uèitelj i predavao matematiku, fiziku i meteorologiju.
Godine 1886. dodjeljuje mu se naslov profesora srednjih uèilišta.

U Bakru se 1883. oženio Silvijom Verniæ, s kojom je imao èetiri sina – Andriju, Ivana, Stjepana i Franju.
Za vrijeme boravka u Bakru Mohorovièiæ je prvi put došao u dodir s meteorologijom, koju je predavao na nautièkoj školi, te se poèeo dublje zanimati za tu znanost.
Osnovao je 1887. godine pri školi i meteorološku postaju i održavao redovita meteorološka mjerenja.
Uz to je prouèavao probleme gibanja zraka i oblaka.
Sam je konstruirao nefoskop, instrument za odreðivanje brzine i smjera gibanja oblaka. Radeæi u Bakru uspio je objaviti desetak radova.
U Bakru je na nautièkoj školi ostao do 1891. godine, kada na vlastito traženje biva premješten na kraljevsku realku i s njom spojenu višu trgovaèku školu u Zagrebu, na Grièu br. 3.
Od 1. sijeènja 1892. godine postaje upravitelj Meteorologijskog opservatorija, koji se nalazio u zgradi te škole.
Ovdje se u poèetku bavio znanstvenim i struènim radom u meteorologiji, a nakon 1901. posvetio se gotovo iskljuèivo seizmologiji, te se danas ubraja meðu najveæe svjetske seizmologe.

Godine 1893. promoviran je za doktora filozofije na osnovi disertacije »O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru« na zagrebaèkom Sveuèilištu.
Nakon toga habilitira za privatnog docenta. Naslovni izvanredni profesor postaje 1910. g.
Od 1893. držao je na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu predavanja iz geofizike i astronomije, a od ak. god 1899/1900. predaje meteorologiju i klimatologiju na Kr. šumarskoj akademiji (2 sata predavanja i 1 sat vježbi) o èemu postoji saèuvana odluka.
Sve do 1900. držao je i predavanja na višoj trgovaèkoj školi.
Od te je godine svake godine, na vlastitu molbu, a zbog prevelikog opsega posla na opservatoriju oslobaðan od te nastave.
Èlan dopisnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (današnji HAZU) postaje 1893, a 1898. njezin pravi èlan.
Umirovljen je 1922. godine. Umro je u Zagrebu 18. prosinca 1936.