Gwendolyn Brooks (Topeka, 7. lipanj 1917.- Chicago, 3. prosinac 2000.), američka pjesnikinja i esejistica. Gwendolyn Brooks provela je veći dio života u Chicagu, gdje je diplomirala književnost te radila kao sveučilišna profesorica. Prvu zbirku Ulica u Bronzevilleu objavila je 1945. godine; u njoj najavljuje svoje životno književno zanimanje – rasni angažman bez militantnih usklika tipičnih za mlade; ona pjeva o američkim crncima u potrazi za srećom i ljudskim dostojanstvom navodeći svoje sunarodnjake da razviju vlastiti osjećaj identiteta, kulture, vrijednosti i društveni senzibilitet u smislu osjećaja pripadnosti suvremenoj američkoj civilizaciji. Brooksova piše i o ženama usmjerujući, kasnije, svoje pjesništvo feminističkom pokretu crnkinja. Prema njenim shvaćanjima, žene se razlikuju od muškaraca prema onomu što osjećaju i misle, te prema načinu na koji promatraju svijet. Osim ženskoga senzibiliteta, njeno je djelo važno kao govor demokratske autorice i borbene aktivistkinje u traženju ljudskih prava za sve ljude. Godine 1950. godine postala je prva crnkinja koja je dobila Pulitzerovu nagradu. Umrla je u Chicagu 2000. godine.