Katalog autora

Jodi Picoult (19.05.1966., Nesconset, Long Island, New York), amerièka autorica, poznata po romanu "Èuvarica sestre svoje". Obrazovanje je završila na Princetonu 1987. godine. Za vrijeme studiranja objavila je dvije kratke prièe u magazinu Seventeen. Odmah nakon završetka studija, bavila se raznim poslovima, od ureðivanja udžbenika, do poduèavanja osmih razreda engleskog jezika. Stekla je magisterij u obrazovanju na sveuèilištu Harvard . Dobitnica je New England književne nagrade za fikciju u 2003. ½Devetnaest minuta½ je roman o posljedicama školske pucnjave u malom gradu, a postala joj je prva knjiga kojom je debitirala zauzevši 1. mjesto na listi New York Timesa bestselera. Iza sebe ima 13 romana, i skoro svi su bestseleri.

Vjekoslav Karas (Karlovac, 19. svibnja 1821. - Karlovac, 5. srpnja 1858.), hrvatski slikar. Usavršavao se u Italiji. Smatran je zaèetnikom novijega hrvatskog slikarstva. Slikao je biblijske prizore i sakralne teme, no osobito je važan kao portretist. Osim slikanjem, bavio se i skladanjem te je svirao flautu i gitaru. Vratio se u domovinu 1848. i radio u slikarskoj školi u Zagrebu. U Travniku je portretirao Omer-pašu Latasa. Nakon neuspjela pokušaja samoubojstva za boravka kod biskupa Strossmayera u Ðakovu, život je završio u Korani. Slikarsku orijentaciju toga ½prvog ilirskog slikara½ najbolje pokazuje neorenesansna ½Rimljanka s lutnjom½. U vrijeme portretiranja Irene Türk, Karas zapada u beznadnu ljubav i depresivnu melankoliju. Bez novaca i razumijevanja 5. srpnja 1858. u rodnom Karlovcu u virovima Korane samoubilaèki traži rješenje oèaja i rezignacije. Svojim djelom ostao je nenadmašni bljesak na tmurnom nebu hrvatske umjetnosti 19. stoljeæa.

Ðuro Pilar (Slavonski Brod, 22. travnja 1846. - Zagreb, 19. svibnja 1893.), hrvatski geolog, sveuèilišni profesor, prvi profesor astronomije na zagrebaèkom sveuèilištu, rektor Sveuèilišta, putopisac Uz ime Ðure Pilara obièno se nalaze pobliže oznake: geolog, univerzitetski profesor u Zagrebu; bavio se geologijom, paleontologijom i tektonikom. Bio je znanstvenik koji je svojim geološkim istraživanjima osjetno pridonio poznavanju promjena na Zemljinoj kori i donio sasvim novu teoriju o djelovanju unutrašnjih sila Zemlje. No, uz sve ovo on je itekako zadužio i hrvatsku astronomiju 19. stoljeæa. Dana 28. lipnja 1869. godine poluèuje docenturu i proglašen je ½èlanom sveuèilišta½. Iste godine tiskana je u Bruxellesu njegova radnja o revoluciji zemaljske kore, a dokaz njezine vrijednosti i zanimljivosti je prijevod tiskan u Washingtonu 1877. godine. Iako je radnja iz predmeta opæe geologije i njome je veæ zacrtan put buduæega hrvatskog znamenitog geologa, nije zanemariva èinjenica da veæ tada nalazimo kod Pilara ne samo zavidno astronomsko znanje, veæ i oèitu sklonost prema astronomiji. Kako o ovoj knjizi piše Kišpatiæ, Pilar je predoèio faze u razvoju Zemlje u skladu s tada poznatim astronomskim èinjenicama. Poèinje s atrakcijom, govori o plinovitom stanju nebeskih tjelesa i izvodi razvoj tih nebeskih tjelesa i njihovih trabanata (pratilac, satelit) te razmatra razvoj Sunèevog sustava i same Zemlje.Još od vremena studija u Bruxellesu, omiljena Pilarova tema bila je ekscentriènost zemaljske osi. Ovu Zemljinu posebnost on, naravno, nije koristio samo u užem astronomskom smislu, nego je raspravljao o utjecaju te ekscentriènosti na razlièitu razdiobu topline na jednoj i drugoj polukugli i nagomilavanju veæeg leda oko jednog pola nego oko drugoga. Napisao je više radova o uzrocima oleðivanja.