Proslava u knjižnici Državnog
hidrometeorološkog zavoda
Dan hrvatskih knjižnica
obilježava se 11. studenoga, na dan donošenja prvoga hrvatskog zakona o
knjižnicama radi stvaranja bolje vidljivosti knjižnica i knjižničnih
djelatnosti te upoznavanja javnosti s ulogom knjižnica. Obilježavanjem ovoga
dana želi se istaknuti važnost svih vrsta knjižnica u Hrvatskoj - školskih,
narodnih, sveučilišnih i specijalnih. Dan hrvatskih knjižnica središnji je
događaj Mjeseca hrvatske knjige čije je ovogodišnje geslo Pronađi svoj ritam - u knjižnici.
U
knjižnici DHMZ-a ovaj dan smo proslavili predavanjem o klimatskoj pismenosti,
jer su pitanje
klimatskih promjena, klimatske pismenosti, pismenosti za održivost, prevažna
pitanja našeg doba i područje posebnog interesa stručnjaka u Zavodu.

U
najavi predavanja podsjetili smo posjetitelje da intelektualne tehnologije, Internet
i Google,danas
imaju najveċu i najtrajniju moċ nad tim kako mislimo. Te tehnologije donijele su
ogromne prednosti u smislu brzog pronalaženja i brzog prepoznavanja širokog
spektra informacija, i veoma se razlikuju od vremena knjige, ali imaju i drugu mračniju
stranu, jer su tehnologije prekidanja, rastresenosti, podijeljene pažnje.
Osim toga, recentna istraživanja pokazuju da je mreža okoliš koji potiče ovlašno pregledavanje, ishitreno razmišljanje i odlučivanje. Obuzima pažnju
ali ju i rasipa. To ne vrijedi za sve i uvijek, ali u veċini slučajeva mreža
sprečava da mislimo dubinski, kreativno i analitički. Naprotiv, traži se brzi
zgoditak. Uči nas biti vještima na površnoj razini,a ta irelevantnost je
neodoljiva.

Nove
tehnologije iz nas kao da cijede unutarnji repertoar gustog kulturnog nasljeđa.
Pretvaramo se u ljude tanko razlivene povezivanjem s golemom mrežom informacija
koju slabo metaboliziramo. Kako da nam onda mozak prodiše u vezi ozbiljnih
tema?
Ipak,
možemo ili bi morali odabrati obrazovanje koje pomaže dati prednost važnom
nad banalnim, razlikovati glavno od sporednog, senzacionalističke pojedinosti od same biti, ono što je najbolje za dobrobit mnogih od onog što
predstavlja pogodnost za manjinu. Što je u tom kontekstu pismenost i klimatska
pismenost, kako biti doista pismeni i imati red važnosti koji nas uzbuni kad
određene okolnosti prijete da se pretvore u opravdanje da pogazimo naša
zacrtana načela, kako biti aktivni kvalificirani sudionici? Sve su to pitanja važna
za informacijske stručnjake u knjižnicama, predmetne stručnjake i razne
javnosti(Philip
Pullman jednom je rekao kako su knjižnice Zavod za javno zdravstvo naših umova).
O
tomu što je klimatska pismenost - pismenost za održivost govorio jedr. Vladimir Laykoji je niz godina proveo
kao viši znanstveni suradnik na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, a područje
posebnog istraživačkog interesa mu je socijalna ekologija, socijologija
okoliša, održivi razvoj, odnosi prirode i društva. Od mnogih objavljenih
radova, svakako treba spomenuti njegovu knjigu Kap preko ruba čaše:
Klimatske promjene - svijet i Hrvatska (2007.)
Predavač
je klimatsku pismenost objasnio kroz četiri razine. Klimatski pismena osoba
trebala bi:
*razumjeti
osnovna načela planetarnog klimatskog sustava;
*znati
kako doċi do znanstveno vjerodostojnih informacija o klimatskim promjenama;
*komunicirati
o klimi i klimatskim promjenama na adekvatan i razumljiv način;
*biti
sposobna donijeti utemeljene i odgovorne odluke u vezi s akcijama koje mogu
djelovati na klimu u smjeru smanjenja emisije stakleničkih plinova i globalnog
zagrijavanja.
Pismenost
je definirao kao "razumijevanje" iza čega slijede aktivnosti komuniciranja,
odlučivanja i djelovanja. Ukratko je naveo dokumente i odluke koji su na
svjetskoj razini doneseni kako bi se zaštitio globalni planetarni ekološki
sustav (Posljednji takav UN-ov dokument donesen krajem 2015. godine sadrži 17
ciljeva za djelovanje zemalja članica UN-a i nosi naslov Globalni ciljevi
održivog razvoja do 2030. godine). No, naglasio je, oni odreda nisu operativno
definirani te su ostali uglavnom na razini deklaracije...

Na
putu nadvladavanja problema koje iniciraju klimatske promjene, kao prvi i
najvažniji preventivni alat pojavljuje se odgoj i obrazovanje o klimatskim
promjenama. Predavač, dr. Lay, naveo je prvi pozitivni primjer Italije u kojoj
je klimatska pismenost uvedena kao obavezni predmet u škole. Također je pohvalio
dobro napisanu popularnu knjigu o toj tematici autorice Naomi Klein Ovo mijenja sve : kapitalizam protiv
klime, Zagreb, 2015.
Spomenuo je i svoj rad o klimatskoj pismenosti u domaċem časopisu Socijalna
ekologija, 1-2/25, 39-52.
Naglasio
je da je pismenost za održivost ljudski alat koji se danas tek počinje
razvijati jer ga zanemaruju pobornici rasta pod svaku cijenu i pobornici rastuċeg
konzumerizma kao prevladavajuċeg načina života.
Razvila
se živahna diskusija u kojoj su stručnjaci DHMZ-a naveli primjere dobre prakse
koji veċ postoje u DHMZ-u, a tiču se edukacije raznih javnosti i korisnika
usluga –u
a tiču se popularizacijeZavoda
u vezi ove teme. Naveli su i primjer loše napisanog univerzitetskog udžbenika s
pogrešnim definicijama iz osnova klimatologije. Posebno zanimljive opservacije
iznijeli stručnjaci DHMZ-a Marko Vučetiċ, Tanja Likso, Lidija Srnec, Tatjana
Vujnoviċ, Vesna Đuričiċ, Ivan Novaki drugi.

|

|
Zaključak
je bio da bi takva predavanje i diskusije trebalo inicirati češċe. Prema
mišljenju stručnjaka iz DHMZ-a nužno je što prije osmisliti konkretne akcije kako
bi razne javnosti uz pomoċ stručnjaka osvijestile problem i upoznale se s
ponašanjem i tehnologijama koje nude izlaz. Bilo bi nužno upoznati što veċi broj
ljudi s procesom prilagodbe kratkoročnim rješenjima, kao i s odgovorima na pitanja
o tomu što može učiniti svaki pojedinac, odnosno o praksama koje bi mogle
voditi očuvanju još donekle zdravog i ugodnog ekološkog okruženja življenja, u
susret civilizaciji prijateljskoj prema klimi.

Na
kraju ja predavač Vladimir Lay potpisivao posjetiteljima primjerke svoje knjige Kap
preko ruba čaše: Klimatske promjene - svijet i Hrvatska (2007.) koje je
donio na poklon. Rastali smo se uvjereni da je tog dana u knjižnici učinjen
mali korak u pravom smjeru.