Antun Nemèiæ

Antun Nemèiæ (Edde, Maðarska, 14. sijeènja 1813. - Križevci, 5. rujna 1849.), hrvatski književnik

Studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu, bio sudac u Novom Marofu i bilježnik Križevaèke županije.
Bio je pristaša narodnog preporoda, a pod pseudonimom A. N. Gostovinski pisao je pjesme, ½putositnice½, a okušao se i kao romanopisac i komediograf.
Po stilu je romantièar, a pjesništvo mu je budnièarsko i domoljubno.
Za života je dospio objaviti samo knjigu putopisne proze ½Putositnice½, koja je nastala tako što je pisac, nesretno zaljubljen, išao u Italiju tražeæi zaborav.
Nemèiæ je pisao pjesme koje imaju domoljubni uzlet ali ne odskaèu od srodne lirike u hrvatskomu preporodu.
Ostavio je i komediju ½Kvas bez kruha, ili tko æe biti veliki sudac½.
Umalo je poginuo kao jedan od glavnih aktera krvave restauracije 1845.
Umro je od kolere u trideset i sedmoj godini.
Porijeklom iz plemiæke obitelji Nemèiæa-Gostovinskih.
Veæi dio života je živio u gradovima Ludbreg i Koprivnica.
U Koprivnici je saèuvana njegova kuæa sa spomen ploèom, a u selu Starigrad kraj Koprivnice obilježena je i klijet gdje je u vinogradu napisao svoje najznaèajnije djelo ½Putositnice½.
U Koprivnici jedna osnovna škola nosi njegovo ime.

Bio je tajnik biskupa Mirka Ožegoviæa i napisao je njegov životopis.

Djela:
½Kvas bez kruha½ ili ½Tko æe biti veliki sudac½
½Putositnice½
½Udes ljudski½