(Biblioteka Mabaroši ; Knj. 19)
Osamu Dazai (Šuđi Cušima) jedan je od najznačajnijih japanskih pripovedača i ro-mansijera XX veka.
Rodio se 1909, a u ponoć 13. juna 1948, teško bolestan od tuberkuloze, napisao je testament i bacio se u reku, zajedno s Tomie Jamazaki, s kojom se slučajno upoznao u kafani.
Njihova beživotna tela pronađena su 19. juna, na piščev 39. rođendan.
Pre toga je dvaput pokušao da izvrši samoubistvo udvoje.
Potiče iz stare aristokratske porodice i kao student ušao je u komunistički pokret, u koji se brzo razočarao.
Postao je narkoman, izdao je drugove i predao se policiji.
Osećaj krivice počinjenih grehova postaće jedna od onih tema njegove književnosti.
Njegova prva knjiga priča Pozne godine (1936) nomino-vana je za uglednu nagradu Akutagave, posle čega je stekao ugled vesnika novog senzibiliteta.
Objavio je tri kraća romana: Novi Hamlet, Trči, Melos!, Cugam, u kojima se ukrštaju antičko doba i savremena istorija, Istok i Zapad.
Njegov poslednji roman Diskvalifikovan čovek (1948) posvećenje agoniji otuđenog čoveka.