Béla Viktor János Bartók (Nagyszentmiklós, 25. ožujka 1881. - New York, 26. rujna 1945.), mađarski skladatelj.
Prvu glazbenu poduku iz klavira dobio je od majke, a već s deset godina prvi put je javno nastupio kao pijanist.
Na Glazbenoj akademiji u Budimpešti studirao je skladanje i klavir, te se razvio u izvanrednog virtuoza na klaviru.
Na koncertima je često svirao sa svojom suprugom, pijanisticom Dittom Paszthory.
Prvi značajniji uspjeh doživio je izvedbom baleta-pantomime Drveni princ, te izvedbom opere Dvorac Modrobradog.
Godine 1940. emigrirao je u SAD. Uoči odlaska nastalo je djelo Divertimento.
Zbog prizvuka mađarskih melodija i dirljive tuge središnjeg stavka mnogi ovo djelo smatraju Bartókovim oproštajem od domovine.
Bartók je bio veliki protivnik nacizma, pa je prilikom emigracije u SAD putovao preko Sibira, kako bi izbjegao prolaz kroz nacističke zemlje.
U SAD-u mu je povjerena znanstvena obrada zbirke snimaka narodnih melodija.
Skupljao je i proučavao narodnu glazbu, osobito mađarsku, te zabilježio više od 10.000 izvornih narodnih melodija.
Ubraja se među začetnike tzv. nove glazbe 20. stoljeća.
Njegova ekspresionistička djela su u javnosti nailazila na priličan otpor.
Sam Bartók se nikada nije navikao na život u SAD - u.
Publika je slabo marila za njegova djela, bio je bolestan, u oskudici i zaboravljen.
Tek je godinu dana prije Bartókove smrti izvedba Koncerta za orkestar, koji je skladao u bolnici, postigla veliki uspjeh.
Umro je u New Yorku, 26. rujna 1945. godine od leukemije (prvi simptomi su se javili 1940.), a veliku svjetsku slavu njegova su djela postigla tek nakon skladateljeve smrti.
Pokopan je na groblju u New Yorku, a u ljeto 1988., posljednje godine komunističke Mađarske, ostaci su mu prebačeni na groblje u Budimpešti.
Ostala djela su mu:
Sonata za solo violinu;
Treći klavirski koncert;
Rumunjski plesovi
Postoje informacije o možebitnom hrvatskom (bunjevačkom) podrijetlu Bélu Bartóka.
Hrvatski korijeni, po tim tezama mu dolaze po baki, očevoj majci, rodom iz Subotice .