Vlaho Paljetak (Dubrovnik, 7. kolovoza 1893. - Zagreb, 2. listopada 1944.) bio je hrvatski šansonijer i skladatelj.
Završio je učiteljsku školu u Arbanasima kod Zadra, te radio kao učitelj u Hvaru i Visu, a usporedno je učio pjevanje i violinu, te kao samouk gitaru.
Preko Splita, gdje je neko vrijeme bio član malog orkestra koji su vodili Jakov Gotovac i Ivo Tijardović, stigao je u Zagreb.
Tokom 1919. godine počeo je raditi u Zagrebačkom kazalištu kao šaptač, a u kazališnom životu sudjelovao je i kao glumac, i kao glazbenik.
U premijeri operete “Bajadera”, igranoj u HNK Tuškanac od 14.10.1924. pa sve do 20.11.1927., u 45 predstava, Vlaho Paljetak je igrao ulogu “Ađutanta”.
Režiju tog komada radio je Aleksandar Binacki.
U opereti poznatog Ive Tijardovića, “Pierrot Ilo”, koja je u Zagrabčkom kazalištu imala 6 predstava, Vlaho Paljetak je glumio “Upravitelja”.
Režiser te predstave je bio Boriša Krivecki, a koreograf sam Ivo Tijardović.
Ta opereta je izvođena u HNK Tuškanac od 24.04.1925. do 09.09.1925. godine.
Može se reći da je plodni utjecaj kazališnog života probudio u Vlahi Paljetku želju za stvaranjem i komponiranjem.
U kulturi kabareta, koja je došla u tridesetim godinama 20. stoljeća iz Njemačke, Vlaho Paljetak je našao idealno tlo za oblikovanje svojih tekstova i glazbe.
On je kao skladatelj u to doba stvorio i danas poznate melodije sa njegovim tekstovima: “Adio Mare”, “Mene zovu bodulon”, “Fala” (Za vsaku tvoju reč), “Popevke sem slagal”, “Tri palme na otoku sreće”, “Na Jadranu Plavom”, “Jedan mali brodić” i “Hajd’mo na Kubu”.