Anto Gardaš rođen je 21. svibnja 1938. godine u selu Agići nedaleko Dervente u Bosni i Hercegovini.
Nedugo poslije završetka Drugog svjetskog rata, 1947. godine, Anto je s obitelji doselio u Velimirovac nedaleko Našica.
Jednako kao što su i brojne druge obitelji iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije, te sjeverozapadne Hrvatske doseljavale u Slavoniju i Baranju s nadom u bolji život. U Velimirovcu je Gardaš završio osnovnu školu, a zatim je u Našicama upisao gimnaziju, koju također uspješno završava 1958. godine.
Gimnazijski dani donose i prve književne iskorake mladog Gardaša – prvu pjesmu „Pod kestenom“ objavio je još kao srednjoškolac u zagrebačkom časopisu „Polet“.
Nakon toga surađivao je s brojnim književnim časopisima, ali i s radijskim i televizijskim postajama.
Školovanje ga je zatim odnijelo u Zagreb, gdje je 1968. godine diplomirao na Pravnom fakultetu.
Iste je godine u osječkim novinama „Mala štampa“ objavio i prvu pjesmu za djecu.
Od 1973. godine zaposlen je u osječkoj ispostavi pošte (ondašnji PTT), a naredne godine je i preselio u grad na Dravi, u kojem će napisati svoja najpoznatija i najpriznatija djela.
Najviše uspjeha postigao je u žanru dječje književnosti, a ukupno je objavio četrdesetak knjiga. Romani, bajke, pjesme, priče i igrokazi uglavnom su namijenjeni mlađoj publici.
No, manje je poznato kako je Gardaš pisao i haiku poeziju, te objavio pet samostalnih zbirki.
Njegovi haiku radovi nagrađeni su u Japanu.
Gardaševa djela prevedena su na mnoge jezike, a on sam primio je brojne nagrade.
Bio je i predsjednik Društva hrvatskih književnika – odnosno njegovog slavonsko-baranjskog ogranka.
Najpopularniji Gardašev roman, „Duh u močvari“, radnjom je smješten u Kopački rit.
Likovi Miron i Melita, poznati iz ranijih djela ˝Ljubičasti planet˝, ˝Bakreni Petar˝ i ˝Izum profesora Leopolda“, dolaze u baranjsko mjesto Kopačevo, a zimski izlet pretvara se u kriminalističku priču s elementima fantastike.
Knjiga je doživjela nekoliko izdanja, a Branko Ištvančić 2006.je godine snimio istoimeni film.
Dvije godine ranije, 10. lipnja 2004., Anto Gardaš nas je zauvijek napustio.
Doživljaje Melite i Mirona djeca s jednakim užitkom čitaju i danas.
A ime Ante Gardaša nosi nagrada za najbolji dječji roman ili zbirku priča, koju svake godine dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika (DHK).
HRAŠĆE : časopis za književnost umjetnost kulturu i povijest
Ej, Slavonci, sokolovi; Podnevna tišina nad močvarom Godina: 1997. Broj: 9-10 str. 48 -49 |
HRAŠĆE : časopis za književnost umjetnost kulturu i povijest
Vrtni patuljak Godina: 1998. Broj: 11 str. 105 -106 |
HRAŠĆE : časopis za književnost umjetnost kulturu i povijest
Molitva za riječi; Ruko čovjekova Godina: 1998. Broj: 14 str. 52 -54 |