Kao dijete siromašne i brojne obitelji rudara Valenta Kraša, u petnaestoj godini započinje s učenjem pekarskog zanata u Varaždinu, nakon čega odlazi u Zagreb gdje se zapošljava kao pekarski radnik.
Nakon I. svjetskog rata uključuje se u radnički pokret i postaje sindikalni aktivist.
U Beogradu je osuđen na 5 godina robije koju je odslužio u Srijemskoj Mitrovici.
Uređivao je listove Borba i Radnik.
Surađivao je s lijevo orijentirani intelektualcima onog vremena.
U Ivancu je organizirao rudarske štrajkove 1936. i 1937. godine nakon kojih su rudarima poboljšani uvjeti rada.
Od 1937. godine bio je član najviših rukovodnih tijela KPH i KPJ.
Poginuo je 1941. godine u Karlovcu kao organizator antifašističke borbe za Kordun, Banovinu, Gorski Kotar i Primorje.
Posmrtno je proglašen narodnim herojem.