Lujo Adamoviæ

Lujo Adamoviæ (Rovinj, 1864. – Dubrovnik, 1935.), bio je jedan od poznatijih botanièara u Europi u razdoblju prije Prvoga svjetskog rata.

Premda je u Dubrovniku proveo najveæi dio djetinjstva i u njemu odrastao, Lujo Adamoviæ se rodio u Rovinju, 31. srpnja 1864., gdje mu je otac Vicko (Vice) službovao kao profesor na gimnaziji do 1869. godine.
U Dubrovniku je završio puèku školu i gimnaziju.
Prirodne znanosti je završio na Velikoj školi u Beogradu, a zatim je službovao u srednjim školama.
Doktorirao je na podruèju vegetacijskih znanosti u Berlinu 1897., a nakon nekoliko razlièitih dužnosti, odlazi u Beè gdje postaje docent na tamošnjemu Sveuèilištu.
Adamoviæ je u to vrijeme bio u znanstvenom svijetu poznata, priznata i istaknuta osoba.
Godine koje je proveo u Beèu iskoristio je u vrlo intenzivnom radu na obradbi opsežnoga gradiva koje je sabrao tijekom svojih prethodnih istraživanja biljnoga svijeta Podunavlja, Rumunjske, Bugarske, Srbije, Makedonije, Grèke, Albanije, Bosne i Hercegovine te Hrvatske (Dalmacije).
Objavio je èetrdesetak zapaženih i dobro ocijenjenih znanstvenih èlanaka i rasprava iz podruèja floristike i geobotanike, objavljenih najveæim dijelom u austrijskim i njemaèkim znanstvenim èasopisima.
Zbog svojih zasluga koje je postigao istraživanjem biljnoga svijeta južnoslavenskih zemalja i Balkanskoga poluotoka, 1907. je, na prijedlog Spiridiona Brusine, profesora zoologije na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu, izabran za dopisnoga èlana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Nekoliko godina nakon prvoga svjetskog rata, Adamoviæ se vraæa u Dubrovnik u kojemu je proveo ostatak života.
Poèeo se baviti istraživanjem biljnoga svijeta sredozemnih zemalja, pa upravo iz toga razdoblja potjeèu dvije veæe i znaèajnije publikacije o biljnomu svijetu jadranskih zemalja (1929.) i Italije (1933.).
Opisao je više od 20 za znanost novih biljaka, a mnoge biljke koje su otkrili poznati europski botanièari nazvali su njegovim imenom, iskazujuæi mu na taj naèin trajno priznanje za njegove doprinose botanièkoj znanosti.
Adamoviæ je zaslužan i za prodor domaæega izraza šibljak u europsko botanièko nazivlje.
Kako su njegovi radovi opæenito bogati narodnim nazivima, u njima se nalazi podlogu za obogaæivanje hrvatskoga botanièkog nazivlja.
Adamoviæeva najvažnija djela i danas se smatraju klasiènom i nezaobilaznom botanièkom literaturom za sve koji prouèavaju biljni svijet Balkanskoga poluotoka.
Lujo Adamoviæ je iznenadno umro 19. srpnja 1935. godine, u 72. godini života.
Pokopan je u obiteljsku grobnicu na dubrovaèkom groblju Boninovo.

Jedan od najpoznatijih europskih botanièara, bio je skoro nepoznat u zemlji, ali i u Dubrovniku.
Oba dubrovaèka lokalna lista iz toga doba, Dubrovaèka tribina i Narodna svijest, nisu zabilježili vijest o smrti svojega sugraðanina, što je inaèe bilo uobièajeno za uèene i poznate graðane.
Meðutim, èasopis Hrvatskoga prirodoslovoga društva Priroda je, u broju od studenoga iste godine, objavio dva èlanka u povodu smrti uglednoga dubrovaèkoga botanièara.

Lujo V.
Adamoviæ se prvi popeo na vrh najviše srednjosrbijanske planine – Midžor.