Fra Mladen Barbarić (Ilok, 17. lipnja 1873.- Zemun, 5. rujna 1936.) je bio hrvatski franjevac, književnik i povjesničar.
Pisao je pjesme.
Pripada skupini srijemskih pisaca, i kao takvog ga se uzima u književnim analizama, iako je bio bunjevačkog podrijetla.
Studirao je u južnougarskom gradu Baji bogoslovlje i filozofiju.
U istom se gradu zaredio za franjevca.
Duhovničke dužnosti je obavljao po Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, u Cerniku, Koprivnici, Iloku, Osijeku, a na kraju je bio svećenikom u Zemunu, gdje je 1936. umro.
Dijelom je čelne skupine trećeg naraštaja franjevaca, koju je činio zajedno sa Antom Evetovićem, Matom Ivaniševićem i Ivanom Rafaelom Rodićem.
Barbarić je, kao cijeli taj naraštaj bunjevačkih i slavonskih franjevaca, vrlo zaslužan za očuvanje hrvatske samosvijesti i hrvatskog jezika među Hrvatima u Bačkoj u vrijeme kad je bila najbolnija i najteža borba protiv nasilnih asimilatorskih procesa kod europskih naroda koji su izvan matične države.
U tom pravcu, Barbarić je, kao i cijeli taj naraštaj, ustrajao na stvaranju i održavanju snažnih i čvrstih veza bačkih Hrvata i Hrvatske, djelujući na kulturnom polju.
Surađivao je sa časopisom Neven i Subotičkom Danicom.
Kao književnik je pisao drame, novele, putopise, lirske i epske pjesme.