(Najljepše klasične skladbe ; 4)
Johannes Brahms (Hamburg, 7. svibnja 1833. - Beč, 3. travnja 1897.), njemački skladatelj.
Karijeru je započeo kao pijanistički virtuoz.
Robert Schumann mu je pomogao da se afirmira kao skladatelj, predstavivši ga glazbenoj javnosti i zauzimajući se za tiskanje njegovih djela.
Polazi od klasičnog i baroknog naslijeđa, ali je njegov glazbeni izraz u osnovi romantičarski.
U njegovu opusu nalaze se sve glavne instrumentalne i vokalne vrste, izuzevši opere.
Često se inspirirao narodnom glazbom, a osobito se istaknuo na području komorne glazbe i solo pjesama.
Četiri simfonije, dva klavirska koncerta, violinski koncert u D duru, dvostruki koncert za violinu i violončelo u a-molu, Njemački requiem i brojne solo pjesme samo su dio najvažnijeg Brahmsovog opusa, uz komorna djela te crkvena djela kojima je zaokružio bogato stvaralaštvo.
Orkestralna djela
Koncert za klavir i orkestar br.1 u d-molu op.15 (1859.)
Serenada br.1 u D-duru op.11 (1860.)
Serenada br.2 u A-duru op.16 (1860.)
Varijacije na Haydnovu temu u Es-duru op.56a (1874.)
21 mađarski ples (za klavir; br.1, br.3 i br.10 je Brahms orkestrirao 1874. i 1876.)
I. simfonija u c-molu op.68 (1876.)
II. simfonija u D-duru op.73 (1877.)
Koncert za violinu i orkestar u D-duru op.77 (1879.)
Akademska festivalna uvertira u c-molu op.80 (1880.)
Tragična uvertira u d-molu op.81 (1880.)
Koncert za klavir i orkestar br.2 u B-duru op.83 (1882.)
III. simfonija u F-duru op.90 (1884.)
IV. simfonija u e-molu op.98 (1886.)
Dupli koncert za violončelo i orkestar u a-molu op.102 (1888.)