Ante Tresić-pavičić

Ante Tresić-pavičić
Rođen: 10.07.1867.
(Vrbani, Hvar, HRV)
Umro: 27.10.1949.
Opis:Hrvatski književnik i političar
Jezik:hrv
Izvor:Ivo Frangeš: Povijest hrvatske književnosti: Zagreb: 1987

Ante Tresić Pavičić (Vrbanj na Hvaru, 10. srpnja 1867. – 27. listopada 1949., Split), hrvatski književnik i političar.

Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a kasnije nastavlja školovanje u Splitu, Zadru, Kotoru i Beču, gdje studij povijesti i filozofije okončava disertacijom o Leibnizovom determinizmu.
Prvu zbirku pjesama, potpisanu pseudonimom Mosorski guslar, objavljuje još kao student (Glasovi s mora Jadranskoga, 1891.) i odmah pokazuje sklonosti za oživljavanje antičkog duha.
Uslijedilo je još nekoliko zbirki poezije, od kojih su najviše pažnje privukli Sutonski soneti (1904.), dok je doživljaje s puta u SAD, kamo se otisnuo 1905., iznio u putopisu Preko Atlantika do Pacifika (1907.).
Upravi će putopisi postati najvrijedniji dio autorove književne ostavštine i donijeti mu epitet majstora hrvatske putopisne proze.

U dramskom je stvaralaštvu zaokupljen temama iz nacionalne i rimske prošlosti pa od povijesnih drama možemo izdvojiti Katarinu Zrinjsku i Ljutovida Posavskog, kao i tetralogiju Finis Reipublicae.
Kvalitativno najslabiji dio njegovog opusa predstavljaju romani (Izgubljeni ljudi, Pobjeda kreposti i Moć ljepote), u kojima previše do izražaja dolazi tendenciozna i programatska komponenta.

U rukopisu je ostao njegov deseterački povijesni ep Gvozdansko, u kojem kroz 32 pjevanja opisuje obranu istoimene utvrde od Turaka 1577. (djelo je tiskano posthumno 2000.), a izdavao je i časopise Novi viek (Zagreb, 1898.) i Jadran (Trst, 1903.).

Usporedno s književnom gradio je Tresić Pavičić i političku karijeru. U ranoj fazi je bio pravaš, no nakon Prvog svjetskog rata kao simpatizer (ili su ga barem orjunaši takvim smatrali) ORJUNE postati diplomatski predstavnik SHS u Madridu i Washingtonu.

DJELA:
- Glasovi s mora Jadranskoga, Zagreb, 1891;
- Sudbina izdajice, Zagreb, 1892;
- Izgubljeni ljudi, Zagreb, 1893;
- Machiavelli i machiavelizam, Zagreb, 1894;
- Nove pjesme, Zagreb, 1894;
- Ljutovid Posavski, Zagreb, 1894;
- Simeon Veliki, Zagreb, 1897;
- Po Lici i Krbavi, Zagreb, 1897;
- Po Bosni i Hercegovini, Zagreb, 1897;
- Po moru, Sarajevo, 1897;
- Pobjeda kreposti, Split, 1898;
- Katarina Zrinjska, Zadar, 1899;
- Đuli i sumbuli, Donja Tuzla, 1900;
- Sa kninske tvrđave, Zagreb, 1902;
- Poleti oko Blokova, Tuzla, 1902;
- Finiš reipublicae, Zagreb, 1902;
- Moć ljepote, Sarajevo, 1902;
- Valovi misli i čuvstva, Zagreb, 1903;
- Vodama, Trst, 1903;
- Sutonski soneti, Zagreb, 1904;
- Po Ravnim kotarima, Zadar, 1906;
- Preko Atlantika do Pacifika, Zagreb, 1907;
- Finiš reipublicae I: Cicero-novo progonstvo, Zagreb, 1909;
- Život kralja Hiruda, Zadar, 1910;
- Finiš reipublicae II: Katon Utički, Zagreb, 1911;
- Tko ne dođe na boj na Kosovo, Beč-Zagreb-Lipsko, 1913;
- Govori dra Ante Tresića Pavičića, Dubrovnik, 1919;
- Govori i pisma iz ere užasa i oslobođenja, Beograd, 1922;
- Ivan Meširović, New York, 1925;
- The outlawry ofwar, Washington, 1927;
- Plavo cvijeće, Zagreb, 1928;
- Budućnost južnih Slavena, Zagreb, 1928;
- Imperijalizam i nužde historijske evolucije, Split, 1936;
- II teatra di Rino Alessi, Udine, 1937;
- Izgon Mongola iz Hrvatske, Zagreb, 1942;
- Pjesme, Putopisi, Katarina Zrinjska, PSHK, knj, 61, Zagreb, 1963.

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Google,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.