Hinko Hinković

Hinko Hinković
Rođen: 11.09.1854.
(Vinica, HRV)
Mjesto djelovanja:Zagreb, Varaždin
Opis:Hrvatski odvjetnik, publicist i političar
Izvor:Wikipedia, Zaslužni Hrvati 925-1925, Josip Horvat: POLITIČKA POVIJEST HRVATSKE

Hinko Hinković (Vinica, 1854. – Zagreb, 1929.), hrvatski odvjetnik, publicist i političar.
Porijeklom pokršteni Židov.

Član Stranke prava i jedan od najbližih suradnika Ante Starčevića.
Krajem 1870-ih urednik stranačkog glasila Sloboda.
U studenom 1879. objavljuje programatski članak ˝Fiat lux!˝ (Neka bude svjetlo!), u kojem relativizira Starčevićevo učenje da su Srbi i Slovenci zapravo Hrvati.
Iako je pogrešno što pravoslavci sebe nazivaju Srbima, ne treba im silom nametati hrvatstvo, jer to je u korist zajedničkog neprijatelja, Austrije.
Dovoljno je da se priznaju hrvatskim državljanima, te da grade zajedničku budućnost s Hrvatima.
Hinković napušta stav Starčevića i Eugena Kvaternika da u jednoj državi može postojati samo jedan narod.
Uz ˝politički˝ narod, nosioca državnosti, on je počeo računati i s ˝genetičkim˝ ili ˝kulturnim˝ narodom, tj. svjesnom zajednicom koja je nastala na temelju istog porijekla i kulturne tradicije.
Srbi se u genetičkm smislu mogu smatrati posebni narodom, a u političkom se smatrati Hrvatima, tj. graditi hrvatsku državu a ne težiti proširenju srpske. (Gross, str. 217-220).

Godine 1884., nakon izbora na kojima je Stranka prava postigla veliki uspjeh (24 mandata), na početku zasjedanja novog saziva Sabora, Hinković u ime stranke podnosi Adresu kralju.
Adresa naglašava suverenost hrvatskog naroda, osuđuje austro-ugarski dualizam, odriče zakonitost Hrvatsko-ugarske nagodbe, zahtijeva ujedinjenje svih hrvatskih zemalja (Hrvatske i Slavonije, Vojne Krajine, Dalmacije, Bosne i Hercegovine i slovenskih zemalja), prosvjeduje protiv prevelikih daća i drugih zloupotreba, osuđuje ponašanje državnih činovnika koji su se pretovrili u slijepe agitatore (mađarske) vlade te siju razdor među pučanstvo, tj. među Hrvate i Srbe. (Gross, str. 227–228)

Kasnije dolazi u sukob sa Starčevićem i napušta stranku.

Jedan od osnivača Hrvatsko-srpske koalicije 1905. godine.

Istakao se kao glavni branitelj na Veleizdajničkom procesu godine 1909.
U doba Prvog svjetskog rata boravi u emigraciji i djeluje kao član Jugoslavenskog odbora.
Boravi u SAD, gdje je razvio snažnu promidžbu protiv Austro-Ugarske i za stvaranje jugoslavenske države.

Pisac mnogih antiklerikalnih brošura, spiritističkih spisa i antiaustrijskih brošura, tiskanih na francuskom i engleskom.
Objavio memoare Iz velikog doba 1927.

Ukupno: 5
Zagreb : Komisionalna naklada Ćirilo-Metodske nakladne knjižare d.d., 1927. -
940.3/.4 HINKO iz
940.3/.4 HIN I
Sušak : Tiskom i nakladom Milana Kordića, 1881. -
347 HINKO izl
Zagreb : Komis. nakl. Ćirilo-Metodske nakl. knjižare d.d., 1922. -
949.71 HINKO jug
949.71 HIN J
Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Google,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.