Miroslav Vanino

Miroslav Vanino
Rođen: 10.10.1879.
(Zagreb, HR)
Umro: 06.12.1965.
Mjesto djelovanja:Sarajevo, Zagreb
Opis:Crkveni povjesničar
Izvor:NSK DAR

Miroslav Vanino, hrv. crkveni povjesničar (Zagreb, 10. X. 1879. - Zagreb, 6. XII. 1965.).
Nakon dvogodišnjega boravka u isusovačkom novicijatu u St. Andräu u Koruškoj, studirao filozofiju u Bratislavi te bio prof. i odgajatelj u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji u Travniku.
Studirao je potom teologiju u Leuvenu, a studij geografije i povijesti završio je u Beču, gdje je i doktorirao.
Radio je potom kao prof. crkvene povijesti na Visokoj bogoslovnoj školi u Sarajevu, gdje je preuzeo vodstvo i organizaciju kat. mladeži (vodio Marijinu kongregaciju i Omladinsko društvo), te 1919. pokrenuo i časopis za relig. kulturu Život (danas Obnovljeni život).
Od 1922. bio je rektor Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je 1945-50. te 1956-61. predavao patrologiju i crkv. povijest.
God. 1924-27. bio je misionar za Hrvate u SAD-u.
God. 1931. u okviru Bogoslovne akademije u Zagrebu pokrenuo je i uređivao časopis za crkv. povijest Hrvata Croatia sacra, a 1932. časopis Vrela i prinosi, zbornik za povijest isusovačkoga reda u hrv. krajevima.
U historiografskom radu bavio se poviješću isusovačkoga reda u Hrvatskoj te biografijama istaknutih isusovaca.
U svojem najvažnijem djelu Isusovci i hrvatski narod (I–III., 1969., 1987., 2005), pisao je o pučkim misijama isusovaca u Hrvata, prekomorskim misijama hrvatskih isusovaca, gradnji rezidencije u Osijeku i knjiž. radu isusovaca.
Ostala djela: Povijest crkve katoličke (1930), Nikola Plantić, paragvajski kralj (1938), Ferdinand Konšćak S. J., misionar i geograf Kalifornije: 1703 –1759. (1933), Autobiografija Bartola Kašića (1940).

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Google,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.