Mirko Bogović

Mirko Bogović
Rođen: 02.02.1816.
(Varaždin, HRV)
Umro: 04.05.1893.
Opis:Hrvatski pjesnik i političar
Jezik:hrv
Izvor:Zaslužni hrvati 925-1925, Znameniti i zaslužni Hrvati od 925-1925; str 31

BOGOVIĆ MIRKO, pjesnik. Rodio se 2. II. 1816. u Varaždinu.
Umro 4. V. 1893. u Zagrebu.
Osnovnu školu učio u Križevcima, gimnaziju u Varaždinu.
G. 1830. u szombateljskom liceju, da nauči mađarski.
Filozofiju učio je u Zagrebu.
G. 1833.1837. kadet u Petrovaradinu. Od 1837.-1840. u svojoj regimenti u Osijeku.
G. 1840. napusti vojnički stalež.
Neko vrijeme živio je kod sestre u Križevcima, a onda u Moslavini, tu se upozna s pjesnikom Antunom Nemčićem i po njegovom nagovoru uči pravo.
G. 1841. položi u Zagrebu ispite i uđe u ilirsko kolo.
G. 1842. začasni podbilježnik županije zagrebačke.
Te godine već piše u Danicu i Narodne Novine.
G. 1843. u Požun na sabor prati bar. Kulmera.
G. 1843. ranjen je 9. XII. u velikoj županskoj skupštini u Zagrebu.
G. 1844. položio je u Pešti odvjetnički ispit.
Posta prisjednik sudbenog stola križevačke županije, te je izdao svoje prve pjesme: Ljubice i posvetio ih gdjici Julijani Lentulajevoj, kojom se je poslije oženio.
Na krvavi dan 29. VII. 1845. iza županijske restauracije dobi udarac sabljom po vratu i tane mu pogodi desnicu, te je sedam tjedana bolovao.
Zatim pođe u Beč, da od samog kralja dobije satisfakciju, ali ne dočeka ništa.
Neko vrijeme prisjednik sudbenog stola u Aradu.
G. 1840. odvjetnikovao, 1847. aktuar u ugarskom inspektoratu na Rijeci.
G. 1848. poslao ga ban Jelačić u Turopolje, da ga primiri.
Bio je u banskom vijeću.
U kolovozu 1848. u Varaždinu povjerenik, tu ostade do proljeća god. 1850.
Za apsolutizma vrati se u Zagreb, gdje je htio izdavati političke novine Domobran, ali mu to nije bilo dozvoljeno.
1. I. 1852. pokrenula je Matica Ilirska zabavno poučni list Neven, kojemu postade Bogović prvim urednikom.
Tu je već iste godine u 38. broju priopćio Filipovićevu pjesmu: Domorodna utjeha radi toga su i autor i urednik odsuđeni na dvije godine tamnice u gvožđu radi bunjenja.
Bili su utamničeni u županijskoj tamnici u Zagrebu i okovani u teške okove.
U tamnici napisa dramu i dvije novele.
Poslije 6 mjeseci je pomilovan.
Jedno vrijeme bio je tajnik povjesničkog društva, g. 1850. član kazališnog odbora.
G. 1854. urednik »Gospodarskog društva«.
G. 1861. zagrebački zastupnik u hrvatskom saboru (unijonista). I g. 1865. bio je saborski zastupnik.
G. 1867. zagrebački veliki župan.
Od 1871.—1875. ministerijalni savjetnik u Budimpešti.
Onda je umirovljen živio u Zagrebu.
Sahranjen je u »ilirskoj« arkadi na Mirogoju.
Od osnutka Jugoslavenske akademije bio joj je pravim članom.
Objelodanio je: »Smilje i kovilje«, zbirka pjesama (1847.), »Pjesme Antuna Nemčića« (1851.), »Hajduk Gojko« novela, (Neven 1852.), »Crnogorska osveta« novela (Neven 1852.), »Grad Gotalovec« (Neven 1852.), »Kolo« uredio IX. knjigu.
»Stjepan poslednji kralj bosanski« (Zagreb 1857.) drama pisana g. 1852. u tamnici.
»Krvavi most« novela (Neven 1851.), »Frankopan« historička drama (Zagreb 1856.), »Matija Gubec« historijska tragedija (Zagreb 1859.), »Pripovijesti«, sabrane novele (Zagreb 1859.). »Politische Rückblicke in Bezug auf Kroatien« opis Hrvatske za apsolutizma (I860.), »Vinjage« pjesme u 3 sveska (g. 1862., 1864., 1878.).
»Slike i prilike«, pjesme (Zagreb 1878.). »Strjelice«, aforizmi (Zagreb 1878.). »Zur bosnischen Frage« politička brošura (Zagreb 1880.), »Eine Lanze für den Schiffahrts-Kanal Rugvica« (Zagreb 1881.), »Ursachen und Wirkungen« (Zagreb 1884.).
Pjesnička djela njegova izdala je »Matica Hrvatska« (1893.—1895.) u tri sveska.

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Google,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.