Georg Philipp Telemann (Magdeburg, 14. mart 1681. - Hamburg, 25. juni 1767.), njemački kompozitor iz vremena kasnog baroka, bio je jedan od vođa tzv. hamburške škole tokom njegove nadmoći u Njemačkoj.
Bio je najslavniji kompozitor svog doba, uz Georga Friedricha Händela i Johanna Sebastiana Bacha koje je i nadživio.
Telemannovo muzičko stvaralaštvo sadrži više od 3000 postojećih radova uključujući i 31 kantatu iz ciklusa za luteranski crkveni kalendar i najveće je od svih većih kompozitora u tzv. zapadnoj muzici.
Bio je jedan od prvih izdavača svoje muzike, a njegove zbirke Der Getreue Music-Meister (bos. ˝Vjerni muzički majstor˝) iz 1723. godine i Musique de Table iz 1728. godine bili su bestseleri.
Bio je multi-instrumentalista i gotovo u potpunosti samouk u muzici.
Telemannova muzika sadrži nekoliko nacionalnih stilova (francuski, italijanski), a čak je povremeno bila pod uticajem poljske popularne muzike.
Ostao je na čelu svih novih muzičkih tendencija, a njegova muzika je važna veza između kasnog baroka i početka klasičnog stila.