Banner
Point d.o.o.

Julijus Dezider

Julijus Dezider
Rođen: 1895 Wikipedia
(Pančevo, SRB)
Umro: 24.12.1953.
Mjesto djelovanja:Kovin
Opis:Liječnik
Izvor:Liječnički vjesnik 1933.

Dezider Julius (Pančevo, 1895 - Zagreb, 24. 12. 1953), jugoslavenski liječnik i sudionik Narodnooslobodilačke borbe.

Dr. Dezider Julius je rođen u Pančevu 1895 godine.
Studij medicine započeo je uoči Prvog svjetskog rata u Beču, a dovršio ga nakon rata u Budimpešti.
U Slovačkoj je specijalizirao psihijatriju.
Bio je učesnik Mađarske revolucije 1919 godine.
Po povratku u Pančevo dr. Julius nije mogao naći posao, jer su mađarske službe javile svojim jugoslavenskim kolegama da se u studentskim danima oduševljavao Bélom Kunom, pa i agitirao za njega.
Na kraju je morao prihvatiti posao u Kovinu, gdje se napuštena vojarna pretvarala u psihijatrijsku bolnicu.
Dvije je godine nadzirao te radove, da bi po dovršetku počeo raditi kao psihijatar.
Dr. Julius je ubrzo stekao profesionalni ugled, te je 1936 dobio ponudu za odlazak u zagrebačku Psihijatrijsku bolnicu u Vrapču.
Tijekom Drugog svjetskog rata, tj. nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije i uspostave Nezavisne Države Hrvatske (NDH), dr. Julius i njegova obitelj su se našli pod udarom ˝zakonskih odredaba o rasnoj pripadnosti˝.
Dr. Julius se sa svojom obitelji, uz veliku pomoć pisca Slavka Kolara, sklonio u selo Stančić, nedaleko od Božjakovine.
U Stančiću je obitelj Julius živjela razmjerno mirno od početka 1942, pa sve do rujna 1943 godine. Polovicom 1943 dr. Julius je sa svojim sinovima pristupio Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ).
U NOVJ-u dr. Julius je bio na čelu vojnog i civilnog saniteta na Baniji, supruga mu je bila glavna sestra ličke partizanske bolnice, sin Đuka je bio stacioniran u Šestoj ličkoj diviziji, a 14-godišnji sin Stevo je bio partizanski kurir.
Nakon rata kraće vrijeme je radio na šibenskom psihijatrijskom odjelu, te potom na neuropsihijatrijskoj klinici Rebro, gdje je bio izvanredni profesor.
Po vlastitoj želji vratio se u bolnicu u Vrapču, sada na mjesto ravnatelja.
Dr. Dezider Julius želio je u mnogome zapuštenu bolnicu u Vrapču preobraziti u modernu psihijatrijsku bolnicu, polazeći od toga da se bolesnicima moraju pružiti mogućnosti za što potpuniji angažman, kako radni, tako i zabavom i razonodom.
U Vrapču je oko sebe okupio brojne mlade liječnike zainteresirane za psihijatriju, te im je bio strpljiv i dobar učitelj.
Bio je svestrano angažiran, ne samo u bonici, već i novoformiranim psihijatrijskim udrugama na čijem je čelu bio. Isticao se smjelim referatima u kojima se, među ostalim, zalagao da zažive, kao znanstveno utemeljene, i psihoterapijske metode psihoanalitičkog usmjerenja.
Pratio je najnovija dostignuća u psihofarmakologiji, te osobno iz Švicarske donio u bolnicu uzorke prvog djelatnog psihofarmaka Largactila.
Bolnica je pod njegovim vodstvom značajno napredovala, grade se nove prostorije za laboratorij i ljekarnu, dovršava se novi medicinski trakt, oprema rentgenski kabinet, stvara se novi medicinski trakt, oprema rentgenski kabinet, stvara prostor za sustavnu terapiju radom.
Članovi regionalnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (SKH) su bili nezadovoljni dr. Juliusom jer nije pružao podršku svakom njihovom zahtjevu za kadrovskim promjenama i zapošljavanjima novih ljudi unutar bolnice.
Zaposlenici bolnice, čim su uočili da dr. Julius nije puki partijski poslušnik, i sami su počeli izazivati i preuveličavati konflikte s partijskom organizacijom, te pritom pozivati dr. Juliusa u pomoć i zaštitu. Uvidjevši da dr. Juliusa ne može podrediti svojoj volji, SKH je pokrenula akcije protiv njega optužujući ga za sve i svašta. Međutim republičke i gradske komisije, koje su dolazile u bolnicu i vodile istrage, ni u jednom slučaju nisu potvrdile navedene optužbe.
Dr. Dezider Julius, nemogavši podnijeti političke smicalice i harange, je počinio samoubojstvo 24. 12. 1953 godine.
Nakon tragičnog kraja dr. Juliusa, vrapčanski liječnici i niz liječnika iz drugih zagrebačkih zdravstvenih ustanova uspjeli su smoći moralne snage, te su u tisku otvoreno prosvjedovali protiv nepravednog postupka kojem je bio izvrgnu

Digitalizirani članci - Julijus Dezider

Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora. - O uračunljivosti kod organskih oboljenja mozga
Godina: 1933. Broj: 12 str. 609 -619
Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora. - Jedan slučaj pellagra-psihoze
Godina: 1933. Broj: 12 str. 619 -623
Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora. - O savremenoj terapiji duševnih bolesti
Godina: 1937. Broj: 8 str. 353 -356
Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora. - Iskustva s konvulzionim liječenjem shizofrenije
Godina: 1938. Broj: 6 str. 336 -339
Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora. - O uređenju psihijatrijsko-neurološke službe u Hrvatskoj
Godina: 1946. Broj: 1-02 str. 23 -27
Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora. - Smjernice aktivne psihijatrijske terapije
Godina: 1947. Broj: 12 str. 347 -354
Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora. - Rad Zbora, njegovih podružnica i sekcija
Godina: 1950. Broj: 3 str. 130 -133
Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora. - Nova nastojanja u liječenju neuroza
Godina: 1951. Broj: 5 str. 85 -91
Liječnički vjesnik : glasilo Hrvatskoga liječničkog zbora. - Kriterij određivanja uračunljivosti
Godina: 1953. Broj: 1-02 str. 7 -12
Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Wikimedia,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.
Ako objavljena slika nije u skladu s autorskim pravima, javite nam kako bi je mogli ukloniti.