Fran Tućan, hrv. mineralog i petrograf (Divuš kraj Dvora na Uni, 14. IX. 1878. – Zagreb, 22. VII. 1954.).
TUĆAN FRAN dr. Rodio se u Divušu 14. IX. 1878., gdje je svršio osnov. škole, gimnaziju i filozofiju u Zagrebu, doktor filozofije.
Učenik je i asistent prof. Kišpatića.
G. 1904. kustos miner.-petrog. muzeja u Zagrebu, 1918. prof, na filozof, fakultetu sveuč. u Zagrebu nasljedivši na miner. petrograf. stolici prof. Kišpatića.
Publicirao je veliko mnoštvo radnja iz svoje struke, štampanih u izdanj. Jugoslavenske akademije, Glasnik Hrvatskoga Prirodoslovnoga Društva te u brojnim njemačkim, francuskim, talijanskim i ruskim stručnim časopisima.
Važna su njegova istraživanja o vapnencima i dolomitima našeg Krša, kao i istraživanja s našim boksitima: Die Kalk-steino und Dolomite des Kroat. Karstgebietes (Beograd 1911.).
Pisao i po ostalim našim stručnim i beletrističkim časopisima, a zaslužan je popularizacijom prirodnih nauka.
Matica Hrvatska izdala je dvije njegove popularne knjige.
Bio je i njezinim predsjednikom.
Napisao je više članaka u Nastavnom Vjesiku, a i izdao Mineralogija i geologija (Zagreb 1923.) za srednje škole.
U Hrvatskom prirodoslovnom društvu bio je predsjednikom, a 8 godina pravim duševnim vođom.
Njegovim marom pokrenut je mjesečnik Priroda, jedini popularni časopis na slavenskom jugu za prirodne nauke, koji se raširio po čitavom slavenskom jugu.
Bio mu i urednikom 1915. do 1919. godine.
U Prirodi publicirao je veliki broj poput radnja