Pretraživanje kataloga

Europski dan jezika - 26.09.2001.
Europski dan jezika utemeljilo je Vijeće Europe 2001. godine "Europske godine jezika" s ciljem poticanja jezične različitosti, višejezičnosti i cjeloživotnog učenja. U povodu tog dana 26. rujna organiziraju se različite aktivnosti. Cilj akcijskog dana je vrjednovanje svih jezika i kultura kao i doprinos osoba koje posjeduju prednosti višejezičnosti, povećanju individualne višejezičnosti i motivaciji ljudi u Europi o doživotnom učenju jezika. Pri tome je povećana pozornost na očuvanje bogate baštine 200 europskih jezika.

G.Kodinec: Povijest domaćih životinja
"Kao što u prirodi, sva živa bića pa i životinje održavaju ravnotežu i harmoniju, tako isto u životu i ekonomskom djelovanju čovjeka domaće životinje predstavljaju značajnu kariku, i osim čisto privredne vrijednosti, zadovoljavaju mnoge kulturne i estetske zahtjeve. S ekonomskog stanovišta najvažnija uloga domaćih životinja sastoji se u tome, Što one služe kao transformator, jer u svom tijelu pretvaraju manje vrijedne biljne sastojiNe u animalne proizvode visoke hranjive vrijednosti. "

Ta divna stvorenja u hrvatskim povijesnim zabilješkama
"Kako su živjeli stari Hrvati od stoljeća sedmog u suživotu s prirodom i njezinim životinjskim svijetom? Kad je tzv. novo doba u Hrvatsku donijelo pljačkaške horde Turaka, promijenio se i sklad između ljudi i životinja. Da bi sačuvali goli život, naši su se stari bili prisiljeni bježati u utvrđene gradove i sela. Tamo su se morali smještati na mnogo manjem prostoru, a osim toga i ono malo sa sobom dovučenih domaćih životinja još je povećavalo stisku i zakrčenost."

BELA BARTOK
Béla Viktor János Bartók (Nagyszentmiklós, 25. ožujka 1881. - New York, 26. rujna 1945.), mađarski skladatelj. Prvu glazbenu poduku iz klavira dobio je od majke, a već s deset godina prvi put je javno nastupio kao pijanist. Na Glazbenoj akademiji u Budimpešti studirao je skladanje i klavir, te se razvio u izvanrednog virtuoza na klaviru. Na koncertima je često svirao sa svojom suprugom, pijanisticom Dittom Paszthory. Prvi značajniji uspjeh doživio je izvedbom baleta-pantomime Drveni princ, te izvedbom opere Dvorac Modrobradog.U SAD-u mu je povjerena znanstvena obrada zbirke snimaka narodnih melodija. Skupljao je i proučavao narodnu glazbu, osobito mađarsku, te zabilježio više od 10.000 izvornih narodnih melodija. Ubraja se među začetnike tzv. nove glazbe 20. stoljeća. Njegova ekspresionistička djela su u javnosti nailazila na priličan otpor. Publika je slabo marila za njegova djela, bio je bolestan, u oskudici i zaboravljen. Tek je godinu dana prije Bartókove smrti izvedba Koncerta za orkestar, koji je skladao u bolnici, postigla veliki uspjeh. Umro je u New Yorku, 26. rujna 1945. godine od leukemije (prvi simptomi su se javili 1940.), a veliku svjetsku slavu njegova su djela postigla tek nakon skladateljeve smrti. Pokopan je na groblju u New Yorku, a u ljeto 1988., posljednje godine komunističke Mađarske, ostaci su mu prebačeni na groblje u Budimpešti.

THOMAS S. ELIOT
Thomas Stearns Eliot (St. Louis, 26. rujna 1888. - London, 4. siječnja 1965.), engleski pisac, pjesnik, književni kritičar, američkog porijekla. Jedan od najpoznatijih europskih pjesnika 20. stoljeća, dobitnik mnogih nagrada, među njima Nobelove 1948. i Goetheove 1954. Nosilac 16 počasnih doktorata. Eliot je od 1898. do 1905. pohađao akademiju Smith, školu za dječake, gdje je studirao latinski, grčki, francuski i njemački. Od rane dobi pokazivao je izvanrednu nadarenost za pisanje poezije. Isprva je pisao pod utjecajem Omara Khayyama. Nakon završetka akademije, od 1906. je pohađao sveučilište Harvard i diplomirao nakon tri godine, umjesto uobičajenih četiri. Kasnije je radio kao asistent na sveučilištu. Počeo objavljivati ​​svoje pjesme u sveučilišnom časopisu kojem je postao urednikom. U to vrijeme je počeo čitati o simbolističkom pokretu u književnosti i prvi se put upoznao s imenima poput Rimbauda i Verlainea. Tijekom studija je prijateljevao s Conradom Aikenom. Od 1910. do 1911. je živio u Parizu i na Sorboni slušao predavanja o filozofiji i jeziku. Između ostalih slušao je predavanja Henrija Bergsona i Alain-Fourniera. 1911. se vratio na Harvard da bi doktorirao filozofiju. Proučavao je budizam i hinduizam te indijsku kulturu. Da bi mogao čitati religijske tekstove, naučio je sanskrt. 1914. je dobio stipendiju za Merton College na sveučilištu Oxford. Prije toga je posjetio njemački grad Marburg, a nakon izbijanja Prvog svjetskog rata je otišao u London te se vratio na Oxford. U kolovozu 1920. je u Parizu u društvu Wyndhama Lewisa sreo Jamesa Joycea s kojim je ubrzo postao dobar prijatelj. Godine 1925. je počeo raditi za izdavačku kuću Faber and Gwyer (kasnije poznatiju kao Faber and Faber) gdje je proveo ostatak karijere, stekavši s vremenom položaj direktora.Eliot je umro 4. siječnja 1965. u Londonu od plućnog emfizema.