Pretraživanje kataloga

Europski dan parkova - 24.05.
Europski dan parkova je proglasila Federacija nacionalnih parkova Europe (EUROPARC Federation) s ciljem podizanja vrijednosti europskih zaštiæenih podruèja i dobivanja javne podrške u provedbi svojih ciljeva. Prvi je puta obilježen 1999. godine kada je organiziran širok spektar aktivnosti u zaštiæenim podruèjima i o njima, kako bi se naglasila važnost zaštite prirode. Ovaj datum je odabran kao spomen na proglašenje prvih europskih parkova – devet nacionalnih parkova u Švedskoj 24. 5. 1909.godine. Hrvatski Sabor je na sjednici 19. rujna 2002. potvrdio Konvenciju o europskim krajobrazima kojom se obavezuje na promociju zaštite krajobraza, upravljanje i planiranje, te organizaciju europske suradnje o pitanjima krajobraza.

Kovina iz dragog kamena
"Meðu skupocjenim dragim kamenjem istièe se svojom tvrdinom, sjajnošæu i lijepim bojama mineral beril. Najviše je krasno zelene boje, pa takav zovemo smaragdom, ako je modrozelen poput vode mora, zovemo ga akvamarinom. Te razlièite jakosti zelene boje potjeèu od kromskoga oksida, pa oni u kojima nema kroma, su bezbojni. "

NIKOLA KOPERNIK
Nikola Kopernik (Nicholas Copernicus) (Thorn (Toruñ), 19. veljaèe 1473. - (Frauenburg) Frombork, 24. svibnja 1543.), poljski astronom iz Kraljevske Prusije koja je od 1466. pripadala Poljskom Kraljevstvu. Od 1491. do 1494. godine studirao je teologiju, matematiku, medicinu i astronomiju u Krakovu. Od 1496. do 1504. godine studirao je crkveno pravo, astronomiju i medicinu u Italiji. Kopernikov ili heliocentrièni sustav svijeta zasniva se na tvrdnjama da se Zemlja okreæe oko svoje osi i da kruži oko Sunca. Ove tvrdnje su uskoro bile prihvaæene u znanstvenim krugovima, ali su ujedno uzrokovale uzbunu u crkvenim krugovima, pa je papa 1616. ovo Kopernikovo djelo zabranio, tj. stavio na index, sve do 1822. godine. Valja reæi i da su ostale kršæanske sljedbe (npr. kalvinizam) bile protiv heliocentriènoga sustava, a da ga je i odbacivao nemali dio znanstevnika onoga doba (npr. Francis Bacon) zbog korelacije s mjerenjima koja nije, u to doba, bila bolja od geocentriènoga ili Ptolomejeva sustava. Nikola Kopernik pokopan je u katedrali u Fromborku na sjeveru Poljske. Meðutim, sve do 2005. godine toèno mjesto njegovog ukopa nije bilo poznato, a te godine ga je utvrdio arheolog Jerzy Gassowski, što je kasnije i potvrðeno identifikacijom. 23. svibnja 2010. godine Kopernik je ponovno pokopan u istoj katedrali, ali uz zasluženu sveèanost i na poznatom mjestu.

BOB DYLAN (Robert Allen Zimmerman)
Bob Dylan (pravim imenom Robert Allen Zimmerman) (Duluth, Minnesota, 24. svibnja 1941.) amerièki je pjevaè, skladatelj i pjesnik. Jedan je od najveæih kantautora 20. stoljeæa i kultna liènost generacije 1960-ih godina. Èesto je kroz pjesmu izražavao bunt protiv politike i društvenih dogmi njegova vremena, govorio o problemima religije i vjere opæenito, te pjevao o ljubavi. Najpoznatije su njegove pjesme Blowin’ in The Wind, The Times They Are A-Changin’, Like a Rolling Stone, Just Like A Woman, All Along the Watchtower, Lay Lady Lay i druge. Utjecaj Boba Dylana na rock glazbu je ogroman. Prvi je inzistirao na kvaliteti tekstova pjesama, a njegovo je pjevanje odškrinulo vrata drugim pjevaèima s manje atraktivnim glasom (na primjer Lou Reed iz The Velvet Underground). Jedan je od prvih koji je svirao folk rock (na što ga je potakla obrada njegove pjesme Mr Tambourine Man grupe Byrds) te country rock i americanu (na albumima The Basement Tapes iz 1967./1975., John Wesley Harding iz 1968. i Nashville Skyline iz 1969.). Vlasnik je prvog dvostrukog albuma u povijesti (Blonde on Blonde iz 1966.) a njegove su tada još neobjavljene snimke s grupom The Band razlog nastanka bootleg albuma The Great White Wonder (1969.), prvog bootlega u povijesti rock glazbe. Svira gitaru, usnu harmoniku i glasovir. U èetrdeset i pet godina umjetnièkog rada objavio je 44 albuma meðu kojima su najzapaženiji The Freewheelin’ Bob Dylan, Blonde on Blonde, Blood on the Tracks, Desire te noviji Love and Theft i Modern Times.

MIHAIL ALEKSANDROVIÈ ŠOLOHOV
Mihail Aleksandroviè Šolohov (24. svibnja 1905. - 21. veljaèe 1984.), ruski književnik, dobitnik Nobelove nagrade; najpoznatiji roman mu je "Tihi Don". U književnost je ušao zbornikom ½Donske pripovijesti½. Najbolje mu je djelo roman ½Tihi Don½ s temom rata i mira u sredini donskih Kozaka u vrijeme Prvog svjetskog rata, revolucije i graðanskog rata. Vrstan je pejzažist i poznavalac kozaèkih obièaja, pa su opisi prirode i kozaèke sredine dali romanu svježinu. Godine 1965. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Djela ½Uzorana ledina½, ½Nauka mržnje½, ½Oni su se borili za domovinu½, ½Èovjekova sudbina½. ½Tihi don½.

VLADIMIR BECIÆ
Vladimir Beciæ (Brod na Savi, 1. lipnja 1886. - Zagreb, 24. svibnja 1954.), hrvatski slikar. Studirao je pravo u Zagrebu i slikarstvo u Münchenu i Parizu, gdje je radio kao crtaè u èasopisu Le Rire. Djelovao je u Osijeku, Beogradu i Bitolju, a tijekom Prvog svjetskog rata bio je dopisnik i ratni slikar èasopisa L’Illustration na solunskoj fronti. Od 1919. do 1923. boravio je Blažaju kraj Sarajeva, a zatim odlazi u Zagreb gdje je profesor na Umjetnièkoj akademiji do 1947. Bio èlan grupe ½Trojica½ i ½Èetvorica½. Njegovi najraniji radovi iz vremena münchenskog školovanja, s djelima Raèiæa i Kraljeviæa èine kompleks hrvatske slikarske moderne, oni stilistièki nose znaèajke tradicije i novoga, suvremenog minhenskog akademizma, Leiblova osebujnog realizma i maneovske rekapitulacije Goyina i Velasquezova slikarstva. Poslije æe se približiti Cézanneu, a potom æe naglašenim geometrijskim strukturiranjem motiva i voluminoznošæu oblika uæi u svoj neoklasicizam. Tih mijena u Beciæevu slikarstvu bit æe više. Meðutim, pravi naglasak ostat æe uvijek na njegovu minhenskom stvaranju, koje je i Ljubo Babiæ oznaèio kao razdoblje što oznaèava nenadmašnu odrednicu u redoslijedu Beciæevih sretnijih i manje sretnih faza. Beciæev slikarski izraz od samih je poèetaka usmjeren više prema modelaciji i jasnoæi, nego prema lirizmu. Njegove skice u ulju, a pogotovo u akvarelu, izražavaju svježinu neposrednog slikarskog doživljaja. Posljednjih godina života obraðivao je motive iz Istre i s radilišta na Neretvi.