Banner
Point d.o.o.

Pretraživanje kataloga

Dobrodošli na stranice Digitalne knjižnice
KRATKE UPUTE ZA PRETRAŽIVANJE: Pretraga se vrši unutar svih podataka (glavni zapis, ključne riječi, sadržaj...). Odabirom vrste građe sužujemo izbor ovisno o vrsti koju tražimo. Tekst koji tražimo može biti dio riječi, cijela riječ ili nekoliko kombinacija riječi odvojenih razmakom. Rezultat je jedno ili više djela koja po sistemu 'like' (svi nazivi koji sadrže niz upisanih znakova, a minimalno dva znaka) zadovoljavaju traženi uvjet upisan u bilo kojoj kombinaciji upita. Ukoliko umjesto razmaka upišemo znak za minus (-) rezultat neće sadržavati riječ koja slijedi ('not like'). Velika i mala slova tretiraju se jednako (Ant = ANT= ant = AnT). Radi lakšeg pronalaženja poželjno je upisati dio naslova koji asocira na riječ u naslovu koja je manje zastupljena u jezičnom izražavanju. Nije potrebno pisati cijeli naslov djela nego jednu riječ ili samo dio riječi. Klikom na DIGITAL LIBRARY otvoriti će vam se vrata digitalne knjižnice koja sadrži mnoštvo naslova starih novina, knjiga i ostalih vrste građe te multimedije.
Osnovan The New York Times - 18.09.1851.
The New York Times je dnevni list koji u New Yorku izdaje Arthur Ochs Sulzberger Jr. i distribuira ga širom svijeta. Vlasnik mu je The New York Times Company, koja izdaje još 15 drugih novina, uključujući International Herald Tribune i Boston Globe. Smatra se najvećim gradskim novinama u SAD. Uživa nadimak "Sijeda dama" zbog svog staromodnog izgleda i stila, a često ga navode kao nacionalni novinski autoritet, što znači da se navodi kao službena i autoritativna referenca za suvremene događaje. Osnovan je na današnji dan 1851., a dosad je osvojio 94 Pulitzerovih nagrada, više nego ijedan drugi list. Ime mu se često skraćuje na Times, zbog čega ga često miješaju s The Timesom, koji se izdaje u Londonu. Osnovali su ga novinar i političar Henry Jarvis Raymond i bivši bankar George Jones pod nazivom NewYork Daily Times. Današnje ime The New York Times dobio je 1857.
ŽENE I MEDICINSKO UMIJEĆE -POVIJESNI OGLED
U povodu obljetnice izdavanja dozvole obavljanja liječničke prakse ženama u Hrvatskoj 28. lipnja 1903. opisan je povijesni razvoj uloge žena u medicinskoj struci i znanosti. Dokazi o aktivnostima žena kao liječnica sežu u stari Egipat 2500. g. prije Krista. Tijekom 11. i 12. stoljeća u Europi žene se počinju upisivati na medicinske škole, no tek sedam stoljeća kasnije izjednačuju se s muškim kolegama u pravima upisa na medicinske fakultete i obavljanju prakse. Najčešće se bave ženskim bolestima, porodništvom, kozmetikom te bolestima kože i očiju. Tijekom 18. i 19. stoljeća u Europi, SADu i Kanadi broj liječnica znatno se povećava. Prva liječnica Hrvatica bila je Milica Sviglin Cavov. Promovirana je godine 1893. u Zürichu i radila je izvan domovine. Prva liječnica koja je obavljala praksu u Hrvatskoj bila je 1906. Karola Maier Milobar. Prva doktorica medicine promovirana na Medicinskom fakultetu u Zagrebu nakon njegova otvaranja 1917. bila je Kornelija Sertić. Na kraju članka danje pregled aktualne zastupljenosti žena u zdravstvu, studijima medicine, medicinskim istraživanjima i vodećim akademskim funkcijama u Hrvatskoj.
SNJEŽNI KRISTALI
"Godine 1931. pojavila su se u izdanju kuće McGraw Hill knjiga pod naslovom "Snježni kristali" autora W.A.Bentleya i W.J.Humphreysa. U knjizi se nalazi odabrani niz fotografija snježnih kristala koje je prvi put fotografirao Bentley iz Jericha u državi Vermontu u Sjedinjenim Američkim Državama. Prvi je pokazao kako izgledaju snježni kristali Olaus Magnus 1555. godine, a tek tri stoljeća kasnije (1820. god.) arktički istraživač Scoresby načinio je precizne crteže kristala." Više o kristalima pročitajte u članku.
IVO ŠKRABALO
Ivo Škrabalo (Sombor, 19. veljače 1934. - Zagreb, 18. rujna 2011.) bio je hrvatski filmski redatelj, scenarist, filmski publicist i povjesničar filma te političar. Najvažniji dio njegova opusa rad je na povijesti hrvatske kinematografije, o kojoj je objavio četiri knjige, među kojima i kapitalnu povijesnu knjigu 101 godina filma u Hrvatskoj (1998.).Autor je više djela na temu filma, a autor je i članaka u Filmskoj enciklopediji. Njegovo je kapitalno ostvarenje Između publike i države: povijest hrvatske kinematografije 1896-1980 (1984.), koja je doživjela javnu osudu partijskih krugova zbog isticanja posebnosti hrvatske kinematografije. Prošireno i standardno izdanje knjiga je doživjela 1998. pod naslovom 101 godina filma u Hrvatskoj 1896-1997.: pregled povijesti hrvatske kinematografije, dok je 2008. Škrabalo priredio skraćeno i ažurirano izdanje pod naslovom Hrvatska filmska povijest ukratko (1896-2006). U knjizi Dvanaest filmskih portreta (2006.) izabrao je svoje eseje o hrvatskim filmskim umjetnicima.
GRETA GARBO
Greta Garbo (Stockholm, 18. rujna 1905. – New York, 16. travnja 1990.), švedska glumica. Izuzetno lijepa, visoka i vitka, lica koje odaje bogat unutrašnji život i odsutnost svake površnosti, bila je nadasve podobna za romantične uloge tajanstvenih i nedostižnih fatalnih žena. U igranom filmu prvi se put pojavljuje statirajući u Lutajućem vitezu 1921. Jedna od prvih europskih glumica koja je postala vrhunskom holivudskom zvijezdom početkom tridesetih godina. U zlatnom razdoblju svoje karijere nanizala je velike dramatične uloge u filmovima Kraljica Kristina, Ana Karenjina, Grand hotel i Dama s kamelijama. 1939. snimila je film koji odudara od njezinog melodramatskog stila – satiričku komediju Ninočka, koja je postigla svjetski uspjeh i nominaciju za tri Oscara. U skladu s ulogama bio je i njezin privatni život. Nekomunikativnu i tajanstvenu, prema mjerilima holivudske javnosti, nazivali su je ˝švedskom sfingom˝ i ˝misterioznom strankinjom˝. Tako su i njene ljubavne veze bile uglavnom predmetom nagađanja. Nakon neuspjeha filma Žena s dva lica božanstvena se Greta Garbo 1941. zauvijek povukla s filma. 1953. nagrađena je specijalnim Oscarom za svoj doprinos filmskoj umjetnosti koji, međutim, nije osobno primila.