Pretraživanje kataloga
Dobrodošli na stranice Digitalne knjižnice
KRATKE UPUTE ZA PRETRAŽIVANJE: Pretraga se vrši unutar svih podataka (glavni zapis, ključne riječi, sadržaj...). Odabirom vrste građe sužujemo izbor ovisno o vrsti koju tražimo. Tekst koji tražimo može biti dio riječi, cijela riječ ili nekoliko kombinacija riječi odvojenih razmakom. Rezultat je jedno ili više djela koja po sistemu 'like' (svi nazivi koji sadrže niz upisanih znakova, a minimalno dva znaka) zadovoljavaju traženi uvjet upisan u bilo kojoj kombinaciji upita. Ukoliko umjesto razmaka upišemo znak za minus (-) rezultat neće sadržavati riječ koja slijedi ('not like'). Velika i mala slova tretiraju se jednako (Ant = ANT= ant = AnT). Radi lakšeg pronalaženja poželjno je upisati dio naslova koji asocira na riječ u naslovu koja je manje zastupljena u jezičnom izražavanju. Nije potrebno pisati cijeli naslov djela nego jednu riječ ili samo dio riječi. Klikom na DIGITAL LIBRARY otvoriti će vam se vrata digitalne knjižnice koja sadrži mnoštvo naslova starih novina, knjiga i ostalih vrste građe te multimedije.
Međunarodni dan svjesnosti o opasnostima od mina
U cijelom svijetu pa tako i u Hrvatskoj već sedmu godinu zaredom obilježava se Međunarodni dan osvješćivanja o opasnosti od mina i pomoći u protuminskom djelovanju – 4. travnja. Danas nitko ne zna točan broj, no posljednje procjene ukazuju na približno 100 milijuna različitih vrsta mina i više milijuna neeksplodiranih ubojnih sredstava postavljenih u približno 80 zemalja svijeta. Prema podacima Hrvatskog centra za razminiranje u 2012. godini minski sumnjivo područje proteže se na 12 županija što uključuje 102 grada i općine te iznosi 737 četvornih kilometara.
Ivo Erlih: Što je jaje
"Svatko zna, da se kokoš leže iz jajeta. Kokošje je jaje dosta veliko, da se o tome možemo lako uvjeriti. No to nije potrebno, jer je kokoš od pamtivijeka važna domaća životinja, koju je čovjek pripitomio i koju drži upravo zbog toga, što nosi jaja i što se iz tih jaja mogu izvaliti nove kokoši. Ali drugo je, kad se radi o veoma sitnim ili slabo poznatim bićima. Još danas ima ljudi, koji ne znaju, da se i buha i muha, gujavica i puž legu iz jaja. A kako se legu slabo poznate životinje, kao što su na pr. pliskavice?"
ŽBUKA OD ŠEĆERA
"Golema kriza koja je zadesila industriju šećera na cijelom svijetu, najbolje se odražava u natječaju, što ga je raspisalo društvo Verein Deutscher Zuckerindustrie u Berlinu. Ono je objavilo nagradu od 10.000 maraka onome, koji pronađe korisni tehnički način uporabe trščanoga šećera, ali dane smije biti u vezi s prehranom ljudi i životinja."
AKI KAURISMAKI
Aki Kaurismäki (4. travnja 1957. Orimattila) finski filmski redatelj i scenarist. Nakon što je diplomirao studij medija na Tampere sveučilištu, Aki Kaurismäki započeo je karijeru kao suradnik scenarist i glumac u filmovima svog starijeg brata Mike Kaurismäki. Njegov debi kao samostalnog redatelja bio je film "Zločin i kazna" (1983.), adaptacija Dostojevskovog romana smještenog u moderni Helsinki. Stekao je svjetsku pažnju s filmom "Lenjingradski kauboji u Americi". Njegov film Ariel (1988.) ušao je u izbor 16. moskovskog internacionalnog filma gdje je osvojio nagradu FIPRESCI. Najzapaženiji film ˝The man without a past˝ osvojio je glavnu nagradu i nagradu žirija 2002. godine na Cannes film festivalu, te je nominiran za nagradu Oscar u kategoriji stranog filma 2003. godine. Kaurismäki je odbio prisustvovati ceremoniji Oscara, ističući da nije u raspoloženju za slavlje u državi koja je u stanju rata. 2003. godine je opet bojkotirao 40.-ti Filmski festival u New Yorku kako bi izrazio solidarnost s iranskim redateljem Abbasom Kiarostami, koji nije dobio američku vizu u vrijeme festivala. Dugometražni igrani filmovi Rikos ja rangaistus (˝Zločin i kazna˝ - 1983.) Calamari Union, 1985. Varjoja paratiisissa (Shadows in Paradise), 1986. Hamlet liikemaailmassa (Hamlet Goes Business), 1987. Ariel, 1988. Likaiset kädet (Les mains sales), 1989. Leningrad Cowboys Go America, (˝Lenjingradski kauboji idu u Ameriku˝ - 1989.) Tulitikkutehtaan tyttö (The Match Factory Girl), 1990. I Hired a Contract Killer, 1990. Boheemielämää (La vie de bohe`me), 1992. Pidä huivista kiinni, Tatjana (Take Care of Your Scarf, Tatiana), 1994. Leningrad Cowboys Meet Moses, 1994. Kauas pilvet karkaavat (Drifting Clouds), 1996. Juha, 1999. Mies vailla menneisyyttä (The Man Without a Past) (2002.) Laitakaupungin valot (˝Svjetla iz sumraka˝ - 2006.) Le Havre (Luka), 2011.
MARGUERITE DURAS
Marguerite Donnadieu (Gia Dinh, Vijetnam, 04.04.1914.–Pariz, 03.03.1996.) suvremenu je književnost, kazališnu i filmsku umjetnost obilježila pod pseudonimom Marguerite Duras. Od djetinjstva u žitkom miješanju kultura na močvarnoj delti Mekonga preko pariškoga modernističkoga kruga pedesetih godina do postmodernističkoga atlantskoga smiraja, njen je život roman, a pisanje život, priča o prožimanju mora i kopna, vreline i kiše, govora i šutnje, alkohola i dosade, jezika i tijela, smrti, uništenja i svih inačica žudnje. S više od osamdeset djela među kojima se antologijski ističu romaneskni prvijenac Brana na Pacifiku (1950.), te romani Moderato Cantabile (1958.) i Goncourtovom nagradom ovjenčani Ljubavnik (1984.), kao i scenarij za film Alaina Resnaisa Hirošimo, ljubavi moja (1959.), u francusku je književnu baštinu ušla kao jedan od najprevođenijih i najproučavanijih pisaca druge polovice 20. stoljeća.
MAX FRISCH
Max Frisch (Zürich, 15. svibnja 1911. - Zürich, 4. travnja 1991.), švicarski književnik. Max Frisch je švicarski pisac koji je pokraj romana, drama i eseja posebno njegovao formu dnevnika. Rođen u Zürichu, studirao je njemačku književnost i povijest umjetnosti. Nakon očeve smrti 1932. napušta studij i radi kao slobodni novinar. Za vrijeme Drugog svjetsklog rata povremeno služi u švicarskoj vojsci. Potkraj četrdesetih putuje Europom i susreće Bertolta Brechta s kojim kasnije prijateljuje. Ranih pedesetih putuje SAD-om i Meksikom. Početkom šezdesetih nastanjuje se u Rimu, a u Švicarsku se vraća 1965. Osamdesetih godina živi između New Yorka i Züricha, u kojem umire 4. travnja 1991. Najznačajnija su mu djela “Dnevnik 1946.-1949.”, “Stiller”, “Homo Faber”, “Recimo da mi je ime Gantenbein”, “Dnevnik 1966.-1971.”, “Montauk”, “Plavobradi”, itd. Pored Friedricha Dürrenmatta jedan je od najpoznatijih i najznačajnijih književnika njemačkog govornog područja nakon Drugog svjetskog rata.
NADA IVELJIĆ
Nada Iveljić (Zagreb, 4. travnja 1931. - Zagreb, 6. rujna 2009.), hrvatska dječja književnica. U Zagrebu je završila Klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet. Radila je kao profesorica hrvatskoga jezika na gimnaziji i osnovnoj školi, a bila je i suurednica časopisa za djecu ˝Radost˝. Objavila je nekoliko zbirka pjesama, zbirku novela Crna roda i roman Bijela kopriva o životu slikarice Slave Raškaj. Mladim čitateljima je Nada Iveljić prvenstveno poznata kao autorica brojnih knjiga za djecu i slikovnica, od kojih su najpoznatije Šestinski kišobran, Konjić sa zlatnim sedlom i Dođi da ti pričam. Marijina tajna je prvi roman iz života djece prognanika. Piše radio-drame za djecu. Književnica Nada Iveljić dosad je objavila čak 23 knjige za djecu : ˝Konjić sa zlatnim sedlom˝, ˝Dječak i ptica˝, ˝Kiki, mala polarna lisica˝, ˝Šestinski kišobran˝, ˝Zagrebački vrapčići˝, ˝Dobro lice˝, ˝Kolibrić Lili˝, ˝Zmajevi nad gradom˝, ˝Sat očeva˝, ˝Srce na pragu˝, ˝Pozdravite novoga jahača˝, ˝Školsko dvorište˝, ˝Zvijezda na krovu˝, ˝Vodenica Sokolica˝, ˝Kiosk na uglu ulice˝, i nekoliko slikovnica. Za knjigu ˝Šestinski kišobran˝ dobila je nagradu Grigor Vitez 1972. godine, a 1985. nagradu Ivana Brlić-Mažuranić za knjigu ˝Dođi da ti pričam˝.