Ova se knjiga bavi problemima iz područja evolucijske psihologije, a uz to vrijedan je doprinos znanstveno utemeljenoj argumentaciji u korist tolerancije i čovjekoljublja u svim aspektima ljudskog stvaralaštva.
Autor istražuje evoluciju ljudske prirode i raspravlja o trima dogmama koje su tijekom proteklih stotinjak godina nijekala samu bit ljudskosti i osobnih nagnuća.
Pinker te doktrine naziva ˝prazna ploča˝ (ništa u umu nije prirođeno), ˝plemeniti divljak˝ (ljudi se rađaju dobri, ali ih društvo iskvari), i ˝duh u stroju˝ (svatko od nas ima dušu koja je posve neovisna o biologiji) i pokazuje u kojoj su mjeri tvrdokorno sudjelovale u oblikovanju moralnih, odgojnih, političkih i umjetničkih uvjerenja.
Pinker se zalaže za staložen i razuman, znanstveno utemeljen pristup problemu psiholške eveolucije jer je on najbliži zdravorazumskom, humanom stavu o cjelini čovjekove psihe.