U većem broju tekstova u djelu Suza i osmijeh, kao i u nekim drugim svojim djelima, autor piše o tome kako mogućnost realizacije nekih ideala i ciljeva u ovom životu (kao što je ljubav, na primjer) nije obeshrabrujuća budući da je ovaj život samo jedna faza vjećnog trajanja i da će se ostvarenje tih ideala i ciljeva neizbježno dogoditi u nekom drugom životu. To je, zapravo, umjetničko variranje jedne o centralnih filozofskih tema književnika mahdžera, dakle i Džubrana, poznate kao metempsihoza...
Teško je utvrditi porijeklo metempsihoze, u sistemu mišljenja književnika mahdžera, ali prevladavaju dva uvjerenja o tome. Prema jednom, inspiraciju za metempsihozu našli su u pjesmi Silazak duše Ibn Sine, a prema drugom. ovo vjerovanje preuzeli su iz indijske filozofije prema kojoj duša stalno prolazi kroz reinkarnacije, do potpunog očišćenja ....
(Esad Duraković)