Predgovor k četvrtomu izdanju.
G. Dragutin Lehmann, knjigoteržac i štampar ovdašnji, kako je od nedavna s dopuštenjem visoke vlade podigao novu, liepo uredjenu štampariju u Osieku, javi mi svoju želju, daje nakan izdati snova „Satira˝ Relkovićeva i zamoli me, da bi uzeo na se taj posao.
A ja, buduć rad, da se koristne knjige čim više med narodom našim šire i znajuć s druge strane da, osim Kačićevih junačkih pjesamah, neimade knjige, koja bi tako omilila bila narodu našemu kao „Satir˝ Relkovićev, nemogoh mu odbiti, nego, prem tla su
mi i inače pune ruke posla, s veseljem se latih i toga maloga rada, nadajuć se od milosti božje, od koje svakomu dobru sjemenu da nikne i uzraste dolazi, da će medju omladinom naroda našega uroditi plodom velikim.
Jer, odkako je poslednji put štampana zlatna knjižica ova imade tomu liepo trideset i četiri godine - tako je njekud nestalo, da smo težkom mukom dobili ovaj jedan iztisak, polag koga sam ovo novo izdanje priredio.
Učinili dakle po volji G. Lehmannu, želeć mu od svega serdca, da mu posao, koga se je podhvatio, štampa naime njegova , bude sijačicom zdravih mislili medju narodom našim slavonskim, koji još neznade za herdjave štampe i njihove plodove, kojimi se truju
drugi narodi, a daj bože! da prije i nikakovih neimao, nego li za onakove znao.
...
J. J. Požežanin