Pogovor
Godine 1928. navršilo se 50 godina šio postoji ˝Državna bolnica za duševne bolestti „Stenjevec˝.
Nlaša javnost, liječnička i šira, oduvijek je pratila rad te bolnice s osobitim interesom, ali se je teško mogla o njem valjano informirati.
Niije bilo publlkaclje iz koje bi se o životu bolnice moglo nešto pobliže saznati, pa je njen život bio uvijek ovijen nekom neopravdanom tajanstvenošću.
Često su predstave o „Slenjevcu˝ u našoj javnosti bile naivne i fantastične, nošene katkada samo neobičnim zvukom njegovog imena.
^Pokušavalo se tome predusreti i tako što se dopuštalo da bolnicu posjećuju razne više škole sa svojim nastavnicima, pa im je održano i nekoliko informalivnih predavanja.
No drukčije će informacije svakako dati ovakova knjiga.
Zbog svega toga su izdavači ove spomenice odlučili da prikažu u zaokruženoj cjelini sadanše stanje „Stenjevca˝ dodavši nekoliko retrospektivnih slika, da ostanu hisloričkim dokumentom razvitka bolnice.
Kako onima, koji su nošeni čistom težnjom za saznanjem, poslužit će naročito te informacije i svima, koji imaju bilo kakove radne veze sa „Stenjevcem˝; naročito liječnicima, koji šalju bolesnike i obiteljima, čiji se članovi nalaze u bolnici.
Zato članci po svojoj namjeni jednako paze na stručne medlcinske potrebe kao i na informativnu stranu.
Jubilarna godina odavno je prošla, prltike su bile teške i ovakova spomen-knjiga se nije mogla izdati u najprikladnlji čas.
No svakako je bolje da je to i sada učinjeno, nego da je uopće propušteno.
Svi članci u knjizi potječu od liječnika namještenih u bolnici; ekonomski izvještaj napisao je ekonom bolnice.