Latinska imenica magister imala je u prošlosti brojna značenja.
Ponajprije je označavala osobu koja je bila čelnik na nekoj funkciji: predstojnik, ravnatelj, vođa, vojvoda, nadzornik i slično.
U tom kontekstu u rimsko doba označavala je diktatora (magister populi), zapovjednika konjaništva (m. equitum), vojskovođu (m. rei militaris; m. militiae), velikog svećenika (m. sacrorum), vođu slonova (m. elephanti), vrhovnog pastira (m. pecoris; m. ouium), cenzora (m. moram), stoloravnatelja (m. cenandi) ili učitelja (m. ludi).
Poslije se magistrom nazivala svaka osoba koja nadzire nešto i!i nekog, ili koja je kolovođa ili začetnik nečega.
Drugim riječima, naziv magistra rabio se kada se željelo nekoga istaknuti da je nekomu/nečemu pretpostavljen, odgovoran, vođa, učitelj, savjetnik i/ili nadzornik.
Tako se, primjerice, u nekadašnjoj hrvatsko-ugarskoj zajednici, u XIV. stoljeću, ali i prije toga, spominje magister tovarnika, što bi se današnjim rječnikom nazivalo ministar financija.
...