ENDEMIJSKI SIFILIS U BOSNI.
Kliničke i epidemiološke osebine sifilisa, koji je raširen u velikom broju medju seljačkim stanovništvom Bosne, zaslužuju još i danas, da mu se dodijeli posebno mjesto u patologiji sifilisa.
Endemijski sifilis u Bosni ima svoje porijeklo sa istoka i donijeli su ga u te krajeve Osmanlije u drugoj polovini 18. stoljeća, ali je vjerojatno da su pored toga imali udjela u prenosu infekcije i pogranična sifilitična žarišta sjeverozapadnog dijela Bosne za vrijeme francuske okupacije hrvatske Krajine.
Mi ovdje nećemo iznositi opširno sliku endemijskog sifilisa, jer to nije svrha ovoga rada, nego ćemo spomenuti samo u kratko najhitnije činjenice, koje su potrebne za razumijevanje cijeloga problema.
Endemijski sifilis u Bosni prenosi se gotovo isključivo na vanspolni način i najčešće su bukalne infekcije.
Primarni afekti vide se dosta rijetko iako oni nesumnjivo postoje.
Najčešće se opažaju kao prve manifestacije ranog sifilisa lokalne papulozne eflorescence na raznim mjestima, a najčešće u ustima.
Univerzalni eksantemi naročito makulozni dosta su rijetki.
Teške destruktivne promjene sekundarnog sifilisa kako su još postojale prije 2—3 decenija danas su rijetke pojave.
Takodjer i recentne gumozne promjene koje su prije pretstavljale najčešću manifestaciju endem, sifilisa nisu ni izdaleka više tako obične.
Nema sumnje, da su te promjene u toku sifilisa nastale uslijed upliva specifične terapije, koja je iako nepotpuna, ipak dostajala da otkloni intenzivnije manifestacije na koži i sluznicama.
Najveći broj oboljelih nalazi se u latentnom stadiju.
Afekcije kostiju i zglobova naročito u kasnoj periodi sifilisa vide se osobito često kod oboljelih, koji nisu bili nikako pod uplivom specifične terapije, čini se, da je osteoartikularni sistem ostao u punom opsegu predilekciono mjesto za residualne spirohete kod endem, sifilisa.
...