PREDGOVOR
“Pesmi treba serce
Tve il’me?
I reči pesmi trebaju.
I duša. ”
(Anica Bukovec)
Pjesma bez srca, pjesma bez duše i nije pjesma.
Svi mi osjećamo, svi imamo srce i dušu, no jesmo li mogući izraziti ono što osjećamo riječju u pjesmu upletenu? Nismo, sigurno nismo, ali oni - pjesnici jesu.
Daruju nam stihove, otkrivajući svoje misli, svoju intimu, svoje dileme i šalju nam poruke.
To su učinili i autori pjesama ovogodišnje “Drage domače rieči”.
Tematika i motivika raznovrsna je što je veoma dobro, što znači da čovjeka - pjesnika zaokupljaju sve pore ljudskog života.
O svima njima pjesnik je progovorio jezikom svoga kraja - kajkavštinom.
KAJ nam govori o socijalnim problemima, o smanjenu broju stanovništva, iskazujući zabrinutost: Z djena v djen sa guba/pri Roceke truba truba / ostaje jedino školska spomenica, no i ona se zatvara (Komenjica ma), a o tom problemu sažeto, istinito, s porukom govori pjesma Prazna hiža.
Nezaobilazna je ljubav prema zavičaju, domaji, goricama, Zagorju - prema toj oazi ljepote, netaknutoj prirodi: Kihnite totu tuftenu prašinu / Vdihnite zelenih briege sviežinu /; ljubav prema kajkavskoj riječi: Kuo su ma mišlenja / s kuo živim / s kuo dišem / s kuo bum i vmerl (Duh ivanečkog KUO); ili pjesma Rieč, stihovi koje su motto ovoj zbirci.
Stihom, izuzetnom igrom riječi, pjesnik iskazuje tugu, nezadovoljstvo, gorčinu, jer onaj tko nije iskusio težinu života, nema razumijevanja za druge; razvija misao pa u poluljutnji kaže: kaj vi znate mi o boli/kad vas nikaj ne boli /kaj vi o življenju znate / kad mu nieste na dnu stali /, dakle socijalni motivi izmjenjuju se s misaonim.
Dotaknuti su i suvremeni događaji, društvena problematika, naše vrijeme, vrijeme demokracije, parlamentarizma, pa se čovjek pita: Komu dati glas / i kričati na ves glas / oni ne čujeju nas.
Može li “Draga domača rieč” biti bez intime, bez ljubavi?
Sigurno ne, jer za ljubavlju čeznemo, želimo je, tražimo, očekujemo, a kad nam je tu, na dohvat ruke, kao da se uplašimo: a gda te najdem - zbežim ili: some mi privošči / da te vuolim /pa da se / v pepel pretvorim (Privošči mi).
Bogatstvo tema i motiva, bogatstvo izraza, način iskazivanja doživljenog značajke su stvaralaštva ovogodišnje “Drage domače rieči”, stoga svaki susret s “Dragom domačom...” praznik je; praznik kajkavske riječi kojom pjesnik “redi” poetsku čipku, obogaćujući kajkavsku poeziju i nas koji je cijenimo i volimo...
Olja Gregur, prof.