U knjizi Katje Grcić sve je kao u poetskom ekspres loncu: dobro odmjereno, dobro zatvoreno, a unutra ključa i vrije.
Goli izraz, „očišćen“ od jezičnih viškova svjedoči određen emotivni višak, onaj iz kojeg naposljetku izraste ili iskoči pjesma.
Pjesma je najčešće ljubavna, njene su konstrukcije uvijek za dvoje, a materijali krhki, iako se na njih u kakvoj sarkastičnoj rečenici moguće i posjeći.
Lirski subjekt, kao i mnogi subjekti prije, vječno traga za (vječnom?) ljubavlju.