Roman govori o dekadentnoj obitelji i tri generacije muškaraca opsjednutih religioznom krivnjom koja ih tjera da se uteknu nasilju.
Tu je i autoričina opsesivna tema konfliktnog odnosa između djece i odraslih, te sukob modernog i tradicionalnog svijeta, posebice u odnosu na vjerska shvaćanja i ono što po autoričinu mišljenju jest, a što nije vjera, te ironijski obrađena tema stranputice na koju fanatizam odvodi.
Nakon objavljivanja roman je polučio izvrsne kritike i Flannery O’Connor donio reputaciju vrhunske autorice ozbiljne vjerske literature.
Ovaj roman smatra se najboljom duljom prozom Flannery O’Connor i jednim od ključnih djela američke romaneskne tradicije, a redovito se uvrštava u popis najboljih američkih romana svih vremena.