Predgovor
Ljubav prema bližnjemu osnov je Kristove vjere, koja izjednačuje sve ljude, daje im jednaka prava i zahtieva od njih iste dužnosti; nema više podvlaštenih i nadvlaštenih — robova i gospodara; svi su oni djeca Božja i baštinici carstva nebeskoga.
Kršćani su tako i živjeli, držali se toga temeljnoga načela, zbog čega moradoše nuždno doći u sukob s idejom rimske države, koja počivaše na sasvim drugoj osnovici.
To bijaše uzrokom silnim progonstvima kršćana sa strane Rima, jedna od mjera, da se spasi stari družtveni oblik, ali uzalud, — sve to ostade bez stvarnih uspjeha.
S pravom se govorilo, da je krv mučenika uistinu sjeme vjernika, kojih bijaše sve više, te je, napokon, rimski imperij morao priznati kršćanstvo, kada mu već ništa drugo nije preostalo.
Ali samo kršćanstvo time je tek djelomično dobilo i uspjelo, dok je na drugoj strani, silom prilika, mnogo gubilo, kada se poče državna vlast uplitati u crkvene poslove, što je, konačno, dovelo do razciepa u kršćanskim redovima.
....