Uvod
Razkinula se tajanstvena koprena, koja je nekada zasti-rala kontinente primitivnih naroda.
Bezbrojna su putovanja bielih ljudi i žena prikučila sviet tamnoputih naroda naučnim iztraživanjima, osobito narodoznanstvu, a time se iz temelja izmienio i sud o tim ljudima, što se od nas u mnogočem bitno razlikuju.
Naučili smo, da u njima više ne gledamo »divljake«, pa sad govorimo o »prirodnim narodima«, a to će reći, o narodima, koji su, protivno od kulturnih, u svojoj prehrani manje ili više zavisni o prirodi.
Međutim se prirodni i kulturni narodi ne mogu jasno razgraničiti, jer je priroda oko tih bezpismenih naroda često toliko jaka, da odlučno utječe na kulturni razvitak.
Sto su ljudi primitivniji, to su zavisnijl o prirodi.
Zbog toga nije nipošto čudnovato, što je okolina gotovo posve sputala najstarije ljude — one ljude, od kojih nam je posrećilo da izkopamo ostatke kostura i vrlo surovo, nezgrapno kameno oruđe.
Ma koliko to oruđe i bilo neprikladno, ipak je s njim čovjek započeo svladavati svoju okolinu.
Pored toga oruđa imao je čovjek i vatru, a umio se njome i poslužiti.
Po tim se stvarima čovjek svakako razlikuje od svojih životinjskih predaka, iako je imao još podosta njihovih oznaka.
....