Istraživanje vremenske i prostorne raspodjele proliferirajućih stanica, citoskeletnih bjelančevina (nestina, citokeratina, vimentina, GFAPa, neurofilamenata, ßtubulina), FGF receptora, PDGFRß, BMP4 i BMP7 provedeno je na 10 normalnih ljudskih zametaka, tj. 20 očiju starosti od 5 do 9 tjedana primjenom imunohistokemijskih postupaka bojenja.
Morfološke i ultrastrukturne značajke mitotskih stanica istražene su svjetlosnom i elektronskom mikroskopijom, dok su udjeli Ki67pozitivnih proliferirajućih stanica uspoređeni primjenom KruskalWallis ANOVA testa i Wilcoxonovog testa usklađenih parova.
Opisana raspodjela mitotskih figura i Ki67pozitivnih stanica ukazuje da u 5. tjednu razvoja ljudskog oka stanična proliferacija sudjeluje u oblikovanju očnog vrča i drška, te u odvajanju lećne jamice od površinskog ektoderma.
Tijekom kasnijeg razvoja, osim u daljnjem rastu očnog vrča i lećnog mjehurića, ima ulogu i u stvaranju primarnih i sekundarnih lećnih vlakana, te u neurogenezi i razvoju pigmentnog epitela mrežnice.
Citoskeletne bjelančevine svojom pravilnom vremenskom i prostornom raspodjelom, kao i usklađenim djelovanjem, imaju važnu ulogu u oblikovanju i diferencijaciji različitih dijelova embrionalnog ljudskog oka.
Nestin sudjeluje u razvoju neuroglija stanica vidnog živca. U živčanom sloju mrežnice, nestin i vimentin imaju ulogu u diferencijaciji matičnih stanica, te preteča neurona i astrocita; citokeretini neuroepitelnih stanica; GFAP astrocita; a neurofilamenti i ßtubulin ganglijskih stanica. Nestin, citokeratini, vimentin i GFAP svojim pravilnim izražajem pridonose stvaranju normalne optičke prozirnosti leće.
Nestin i citokeratini sudjeluju u diferencijaciji epitelnih stanica rožnice, dok usporednim djelovanjem s vimentinom i GFAPom imaju ulogu u razvoju strome rožnice, žilnice i bjeloočnice.
FGF receptori i PDGFRß reguliraju staničnu proliferaciju i diferencijaciju nezrelih stanica, te sprječavaju apoptozu diferenciranih stanica u mrežnici, lećnom mjehuriću, kao i u mezenhimu rožnice, žilnice, bjeloočnice, te u prostoru staklovine.
FGF receptori imaju važnu ulogu u diferencijaciji lećnih vlakana, a PDGFRß u razvoju pericita u stijenci krvnih žila.
Opisi mišjih mutanata u kojima odstupanja od normalnog izražaja nekog od čimbenika istraženih u ovoj studiji remete razvoj leće i/ili mrežnice ukazuju da i u čovjeka razvojne anomalije oka mogu nastati kao posljedica poremećenog prostornog rasporeda i vremenskog slijeda pojave pojedinih čimbenika koji sudjeluju u ranom razvoju ljudskog oka.
Na osnovi utvrđenih sličnosti u izražaju istraženih čimbenika tijekom razvoja ljudskog i životinjskog oka, neki bi se životinjski modeli mogli koristiti u istraživanju normalnog, kao i abnormalnog ranog razvoja ljudskog oka.