Predgovor.
Ova liturgika ili obredoslovica napisana je izvorno u nemačkom jeziku po g. Jos. Schammu.
Veštaci za razsudbu odredjeni dosudiše, da se delo po obliku ima preraditi bolje za učione; ali jer u to pisca zatoče smert, bude delo predano Inocenciju Frenclu, doktoru bogoslovja, zakletu biležniku kneza — nadbiskupa i učitelju veronauka na c. k. akad. gimnaziji na Staronimestu u Pragu, koj to zbilja god. 1857. i preradi.
Budući knjiga prepisana za sve gimnazije u carevini, razprodanje pervi izdatak knjige u godinu danah, ter je jur sledeće godine 1858. sbog berzine knjiga samo pregledana i tiskana po drugi put.
Što se tiče ovoga hervatskoga prevoda, poverena meni od višje oblasti, gledao sam, da prevod bude veran a opet po duhu našega jezika i za učenike što laglji.
Sama stvar nije promenjena, osim što je na mestih prilagodjena boljma našim domaćim cerkvenim običajem, a na mestih opet na širje protumačena.
Prigovori-li tkogod, da je slog težak za učenika, ili opet da je koja naška reč neumestna: budi mu odgovoreno na pervo: da je sama stvar ovde i onde težka za neuka učenika, a tuder mu prevodilac nemože posve olahkotiti, već ostavlja nešto učitelju; a na drugo: da je staza ovakovim pojmovnim krugom u nas za sada još neutervena, pak izumi-li tko bolju našku reč za koj pojam, treba da se zabileži, pak se može upotrebiti u drugom izdatku.
Zagreb u Serpnju god. Sp. 1860.
Šimun Balenović,
svetjenik nadbisk. zagr.