SAŽETAK
Uvod: Zatajivanje srca (ZS) je kompleksan klinički sindrom koji nastaje kao posljedica strukturnog i/ili funkcionalnog poremećaja miokarda čime se onemogućava adekvatno punjenje i/ili pražnjenje krvi iz klijetki za vrijeme srčanog ciklusa.
Uz etablirane biljege koji se rutinski mjere u kontekstu ZS-a, postoji potreba za novim molekularnim biljezima koji bi mogli pružiti uvid u neki od brojnih patofizioloških mehanizama koji se aktiviraju u ZS-u, čime bi se mogli otvoriti putevi ka novim modalitetima liječenja ili bi se mogla facilitirati prognoza u zatajivanju srca.
Tako su katestatin, kao moćan supresor adrenergičke aktivacije te solubilni supresor tumorigeneze 2 (sST2), kao medijator upalnih signalnih puteva i patološke remodelacije miokarda, dva među mnogim novootkrivenim proteinima čija se uloga u posljednje vrijeme istražuje u kontekstu kompleksne patofiziologije ZS-a.
Ciljevi istraživanja: Glavni ciljevi ove studije su bili utvrditi potencijalnu razliku u serumskim koncentracijama katestatina i sST2 između ispitanika s ishemijskom u odnosu na neishemijsku etiologiju ZS-a te između podskupina ispitanika stratificiranih s obzirom na očuvanost istisne frakcije lijeve klijetke (LVEF), a koji su bili podijeljeni na 3 klinička fenotipa: ispitanici sa sniženom LVEF (HFrEF), graničnom LVEF (HFmrEF) i očuvanom LVEF (HFpEF).
Također je jedan od glavnih ciljeva bio ispitati međusoban odnos između serumskih koncentracija katestatina i sST2 te utvrditi potencijalni odnos navedenih biljega sa stupnjem funkcionalne težine ZS-a izmjerenom posredstvom NYHA funkcionalne klasifikacije.
Sporedni ciljevi istraživanja su bili ispitati odnos serumskih koncentracija katestatina i sST2 s relevantnim ehokardiografskim, laboratorijskim i antropometrijskim parametrima ispitanika s akutnim pogoršanjem ZS-a.
...