UVOD
U životu se često dogodi, da neko naglo oboli, a naročito, da mu se desi nezgoda i da se ozlijedi.
Nezgoda dolazi gotovo uvijek iznenada: čovjek se omakne na ulici i prelomi ruku ili nogu, rani se radnim orudjem, padne u vodu i utopi se.
Bolest se obično razvija postepeno, brže ili polaganije, dok ne dodje do vrhunca.
Samo u nekim slučajevima provali bolest žestoko bez ikakvih prethodnih ili barem bez prije zamijećenih znakova.
Zato i kod bolesti rijetko kada dolazi naglo, iznenadno do životne pogibelji, za to se u mnogo više slučajeva dolazi u priliku, da se pruži brza pomoć ozlijeđjenom, nego li naglo oboljelom.
Već Ovid je znao, da zlo treba pobijati u početku, pa da mu je kasno spremati lijek, kada se je raširilo otezanjem.
Boriti se proti zlu, pobijati ga može samo onaj koji ga poznaje, koji znade kako i zašto nastaje, kako se razvija i kako prestaje.
Stoga pobijati zlo u bolesti i kod ozlede može samo liječnik, jer on jedini ima nužno znanje, da može prosuditi i upoznati u čemu je zlo, u koliko je najme promijenjeno uredno djelovanje (normalna funkcija) organizma.
Normalna funkcija pako se promijeni, ako koji dio tijela ili koji organ oboli ili bude ozlijedjen.
Bolest je promjena urednog djelovanja čovječjeg tijela u opće, ozleda pako je smetnja neprekidnosti ili funkcije stanovitog organa ili tkiva prouzročena djelovanjem vanjske sile, dakle nasilnim načinom nastalo oštećenje zdravlja.