ANDRE MOHOROVIČIĆ
Zagreb
UVOD
U slijedu znanstvene obrade svestranog povijesnog djelovanja Pavlinskog reda na području Hrvatske, ovaj je Znanstveni skup posvećen njihovom učešću u razvoju glazbe na našem području.
Poptuno je razumljivo u općem povijesnom kontekstu da se životni cilj Pavlina usredotočio prvenstveno u njihovom vjerskom djelovanju, no ta je djelatnost bila ujedno shvaćena kao širok zbir misaonih, društvenih, znanstvenih, kulturnih i umjetničkih sastavnica koje bijahu uključene u duhovni život svoga vremena.
U taj krug ulazila je i glazba kao harmonija zvuka uključena u emotivni život čovjeka.
Opće je poznato da je čovjek od pradavnih vremena, a naročito od prvih stoljeća kršćanstva svoje vjerske osjećaje i uzbuđenja izražavao riječima i gestama, a potom i pjesmom odnosno glazbom.
Ta već se u Svetom pismu spominju jerihonske trube, a u srednjem vijeku se u samostanskim skriptorijama na pagine evangelijara umeću prvi glazbeni notni zapisi, da bi se početkom drugog milenija u zapadnoeuropskim crkvama pojavile prve orgulje.
Pavlini kao nosioci kulturnih stremljenja u vjerskom životu zarana su shvatili glazbu kao mogući izraz čovjekovih senzibilnih čuvstava, njegova zanosa i oblik njegovog emotivnog izražavanja.
Kao što čovjek rječju može izraziti svoje uvjerenje, a gestom poštovanje, tako i glazbom može izraziti svoj ushit, radost, bol i sreću.
Dok je čovjek u srednjovjekovno doba izražavao svoja uzbuđenja uz pijev psalma, doba renesanse, a naročito baroka unosi u glazbeni izraz zvučnost madrigala te potom bogatu glazbenu polifoniju.
Pavlini koji intenzivno učestvuju u svim povijesnim zbivanjima duhovnoga života svoga vremena učestvuju, kako smo naveli, u tada suvremenim kretanjima kako znanosti, književnosti ih likovnih umjetnosti i arhitekture, tako i glazbenog stvaralaštva.
Upravo analitičkom prikazu njihove djelatnosti na području glazbe posvećen je ovaj Znanstveni skup.